Ote mi se noćas bezumni osmijeh
Ote mi se smijeh nad bezrazložjem
Nad bezvučjem mojih slika bezbojnih
i kaljenim zakonima nepretrpljenih žalosti
Kroz slutnje prvih ljubavi
na britvi vremena
tu gdje se ne posuđuje Ništa
niti otplaćuje Išta
Tu, gdje svaki moćnik
samo obican je vremena ročnik
Tu
u redu
gdje čekamo
Ote mi se osmijeh
i propade kroz moja okna u
neka tuđa i sretnija življenja!
Odmah potom ote mi se i neka luda zalutala suza
i sruči se kroz jauk nad mojim zaraznim lutanjima,
izbjegavanjima i sudovima bez egzekutora
Mojoj volji bedemi okova
A snovima mojim
dugi san?