Ispit od ambicije

Ote mi se noćas bezumni osmijeh

Ote mi se smijeh nad bezrazložjem

Nad bezvučjem mojih slika bezbojnih

i kaljenim zakonima nepretrpljenih žalosti

Kroz slutnje prvih ljubavi

na britvi vremena

tu gdje se ne posuđuje Ništa

niti otplaćuje Išta

Tu, gdje svaki moćnik

samo obican je vremena ročnik

Tu 

u redu 

gdje čekamo

Ote mi se osmijeh

i propade kroz moja okna u 

neka tuđa i sretnija življenja!

Odmah potom ote mi se i neka luda zalutala suza

i sruči se kroz jauk nad mojim zaraznim lutanjima,

izbjegavanjima i sudovima bez egzekutora

Mojoj volji bedemi okova

A snovima mojim 

dugi san?

Ne želim te više željeti

Ne želim te više sanjati noćima. Želim biti slobodna. Ne želim gledati tvoje fotografije s drugim djevojkama i zamišljati da sam jedna od njih. Ne želim te vidjeti na licima drugih muškaraca i zamišljati da me ti pozdravljaš. Ne želim se sjećati tvog pogleda, očiju, osmijeha, stasa… Želim biti opet ona stara ja. Ne želim […]

ogledala

šta ako nam ogledala pokazuju nešto što je sa druge strane  naše realnosti šta ako nas ogledala mogu natjerati da radimo stvari koje ne želimo kada neko počne osjećati svoj vlastiti odraz  kao potpuno odvojeno biće  na kraju je suočen sa dvije  potpuno odvojene ličnosti  dva potpuno odvojena svijeta koja mogu isplivati na površinu u […]

Drugačija

Zavolio sam je jer je drugačija. Drugačija od mene, od svake, od svih. Nije ovo jedna od onih priča, volim je jer je drugačija. Ova se zaista razlikuje od drugih. Iskrena je. Na početku mi je bilo tako fascinantno to. To kako hoda, kako me gleda dok mi prilazi. Sa glavom nagnutom u lijevu stranu […]

Život jednog lista

Jedan list drugom šušti Zašto po nama kiša pljušti? Zašto nas vjetar voli tući? Zašto pročišćavam vodu kroz svoje puči? Zašto nas sunce prži? Zadaje nam bol do same srži Zašto po meni gusjenice plaze? Zašto po mojoj braći djeca gaze? Zašto u jeseni mjenjam boju? Što je falilo mome starom sloju? Zašto se zimi […]

dvanest slova

A upozorila sam te Da mi ne dolaziš Da ću te manipulisat Sve dokle ja želim I koliko želim Valjda nisi ni znao Na šta sam mislila Pod tim pojmom. Manipulacija ti je Kada ti probudim Duboke emocije Koje nisi ni znao da imaš Koje si duboko skrivao u sebi I ja ti ih učinim […]

ixna

odlučim se pokrenutustanem iz krevetasa željom da me nemaalhajde da probamda danas budembolja nego jučei prije dvije godineumivam seoblačimne osjećam se lijepo u tomskinem promjenimnašminkamkrenem ne znam gdje gledatu podili u ljude koji prolazepored meneda li da ih doživljavam ilisamo da nastavim gledat u pododlučim prozborit-dobar dan kako stešto sam to rekla uopšteglupačošuti i hodaj […]

MOJE PRASKOZORJE

(<3 TETKI OD TETKINOG <3) *Osmeh tvoj lepi,od malih nogu gledam.Zagrljaju cu tvom,zauvek ostati predan. *Poljubac socan jedan,zlata mi je bio vredan,a tek oke tvoje,sto sam voleo da gledam. *Nikad od mene,odustala ne bi.Pruzala mi vise,nego sto ces ikad sebi. *Paznju da mi pruzis,samo ti si znala.Hvala ti, tetka,sto si mi ljubav svoju dala. *Nezne […]

Antiratna

Antiratna Hladno nebo nad sivom rijekom obgrlilo crne redove drveća. Što se zbiva? U kojem stoljeću živimo? Nigdje nikakvoga zvuka. Gledam u vijugavu, iskrivljenu, izrovanu cestu. Promatram tratinčice koje žele emigrirati od proljeća. Spuštam glavu pokušavajući izbjeći sramotnu i očajnu sadašnjost. Promatram oskudicu života oko sebe… Voljela sam promatrati nebo; više ne jer se samo […]

Monotonija

Monotonija. Tako tužna riječ, puna depresije. Kad bih ju bojala bila bi crna, ponekad siva. Ona kako zvuči takva i je. Tužna. Depresivna. Ne promjenjiva. Dosadna. Nikada dobra. Monotonija u ljubavi, osuši ljubav. Ohladi ljude. Monotonija u prijateljstvu, ispere prijateljstvo. Ispere ga polako, a opet dovoljno da bude ne prepoznatljivo. Monotonija života, uništi i ono […]

Nešto iz moje bilježnice

Svemir i mir Subota navečer, u gradu je ludnica. Nas dvoje ležimo u četiri zida. U mraku. Uz zvukove sa ulice, slušam tvoje otkucaje srca. Prstima lagano prolaziš po mojoj koži, dodiruješ mi dušu. Poljupcima ostavljaš ljubav po mome licu,  mojim usnama. Zagrljajem me smiruješ i hrabriš. Znaš li da svakim dodirom,  označuješ me kao […]

nikad njegova

Spustio je ruke na moj um nisam bila spremna, nisam znala njegove namjere, nisam bila dovoljno po njegovim riječima, zrela. On je samo želio da mi citira Tolstoja dok mi rukom prolazi kroz kosu. Bio je jedan od onih skrivenih pjesnika, pjesnika sa “maskom”. Niko nije ni pomišljao da je njegova šutnja odraz nove poeme […]