portal za objavu pisane riječi
Kiša će sprati sve
I boje
I tužne grimase
I ružne navlake na prozorima
I istinu o njima u očima promatrača
Kiša će sprati samu sebe
I osmijehe
I riječi
Potonje i prve
I ništa drugo biti neće do misli o kiši
dok o kiši i s kišom nekoga kratko tu ima
Čak i njega o njemu, o kiši biti neće
Jer ona nije tiša
ni kad je tišina
usliša
Ote mi se noćas bezumni osmijeh
Ote mi se smijeh nad bezrazložjem
Nad bezvučjem mojih slika bezbojnih
i kaljenim zakonima nepretrpljenih žalosti
Kroz slutnje prvih ljubavi
na britvi vremena
tu gdje se ne posuđuje Ništa
niti otplaćuje Išta
Tu, gdje svaki moćnik
samo obican je vremena ročnik
Tu
u redu
gdje čekamo
Ote mi se osmijeh
i propade kroz moja okna u
neka tuđa i sretnija življenja!
Odmah potom ote mi se i neka luda zalutala suza
i sruči se kroz jauk nad mojim zaraznim lutanjima,
izbjegavanjima i sudovima bez egzekutora
Mojoj volji bedemi okova
A snovima mojim
dugi san?
Kad život zatvori sve mogućnosti Sva vrata i prozore, Kad stojiš ukopan u svoje jučerašnje izbore Pa te boli sve što te voljelo Ranjava sve što si volio. Ne znaš trenutak u kojem je zašlo sunce i pitaš se je li ga ikad bilo. Niit jedan pokret nije više moguć Noge su urasle u zemlju […]
Nada, žalost, očaj i smijeh – U prijateljstvu sve to se krije; Pogrešno vrijeme za nj’ nikada nije. Ako se stihovima tim sad veseliš Nadohvat sam ruke čim to poželiš. Kad tražiš predah Postat ću hrast snažan Pod kojim ni strah nije strašan. Krošnjom zaklonit ću te od tame Da okupaš se u svjetlu nade. […]
čujem svijetlost kako plače i plače neda mira, tjera inat i plače i vrišti i blješti a nitko ne vidi, nitko ne čuje samo ja, jer nemam mira pa tražim bol gdje je nema a ja bi svirala kao što i ona svira iz duše, iz hira ja bi da netko mene osjeti a daleko […]
Plašljivo srce Umorna duša Pospane oči Nesrećne usne Tišina u noći Nemir u mraku Polako se krećem ka svommeraku Nestajem tiho kao dlanom od dlan Tonem u neki ne znan san Tijelo mi trne I glasovi čudni Obaram kapke na njegov znak Umorna duša krene da boli Postade hladno u tili čas I tako iz […]
Ne želim te više sanjati noćima. Želim biti slobodna. Ne želim gledati tvoje fotografije s drugim djevojkama i zamišljati da sam jedna od njih. Ne želim te vidjeti na licima drugih muškaraca i zamišljati da me ti pozdravljaš. Ne želim se sjećati tvog pogleda, očiju, osmijeha, stasa… Želim biti opet ona stara ja. Ne želim […]
moja savjest više nije relevantna na skali obijesti i košmara, puna je masnih mrlja i otisaka tvojih prstiju koje nosim kao majicu okrenutu naopačke. pokušala sam je oprati u veš mašini, ali nisam imala sitnog i praonica je bila zatvorena. ušla sam u novu stvarnost u kojoj tebe nema, pustila si mi ruku negdje usput, […]
šta ako nam ogledala pokazuju nešto što je sa druge strane naše realnosti šta ako nas ogledala mogu natjerati da radimo stvari koje ne želimo kada neko počne osjećati svoj vlastiti odraz kao potpuno odvojeno biće na kraju je suočen sa dvije potpuno odvojene ličnosti dva potpuno odvojena svijeta koja mogu isplivati na površinu u […]
naše nijanse se podudaraju na istoj smo frekvenciji uvijek nadjemo tema za razgovor prvi put istinski voliš ne znam kako da se ponašam nisam ja navikla na nježnost reko si mi da sam superkul ne znam kad da skinem masku izvini
Zavolio sam je jer je drugačija. Drugačija od mene, od svake, od svih. Nije ovo jedna od onih priča, volim je jer je drugačija. Ova se zaista razlikuje od drugih. Iskrena je. Na početku mi je bilo tako fascinantno to. To kako hoda, kako me gleda dok mi prilazi. Sa glavom nagnutom u lijevu stranu […]
Jedan list drugom šušti Zašto po nama kiša pljušti? Zašto nas vjetar voli tući? Zašto pročišćavam vodu kroz svoje puči? Zašto nas sunce prži? Zadaje nam bol do same srži Zašto po meni gusjenice plaze? Zašto po mojoj braći djeca gaze? Zašto u jeseni mjenjam boju? Što je falilo mome starom sloju? Zašto se zimi […]
A šta ja znam nisam ni ja nešto slatkorječiva, dorječiva, volim ja riječi najviše na svijetu ali, ljudi baš i ne žele da slušaju. Istim ne znam ni baratat kako ja želim i kako bih zapravo da mogu. Nije lahko, razne scene, događaje, prenijeti na hartiju papira običnog. Opet pišem jer volim to me hrani, […]
Djevojčice, Nazvat ću te djevojčicom Jer si ti za mene idalje Ona mala vrckasta Djevojčica Iz mahale Plave kose sa tonu pjegica Pjegice koje smo ti stalno ljubili Slikali ih pa se ti zacrveniš Tako su ti lijepo krasile to nevino lice Da ti ne mogu dočarati Pitaj brata zna on. Djevojčice, Mi smo te […]
A upozorila sam te Da mi ne dolaziš Da ću te manipulisat Sve dokle ja želim I koliko želim Valjda nisi ni znao Na šta sam mislila Pod tim pojmom. Manipulacija ti je Kada ti probudim Duboke emocije Koje nisi ni znao da imaš Koje si duboko skrivao u sebi I ja ti ih učinim […]
subota je noć loše sam opet kao da sam kocku žara iz buktinja stavila na svoju kožu i pustila da izgorim do kostiju da nestanem boli ali istovremeno ne osjetim bol da li je to visok prag tolerancije ili samo gluma iste? kao da je ovo jedini izlaz jedini način na koji mogu da osjetim […]
odlučim se pokrenutustanem iz krevetasa željom da me nemaalhajde da probamda danas budembolja nego jučei prije dvije godineumivam seoblačimne osjećam se lijepo u tomskinem promjenimnašminkamkrenem ne znam gdje gledatu podili u ljude koji prolazepored meneda li da ih doživljavam ilisamo da nastavim gledat u pododlučim prozborit-dobar dan kako stešto sam to rekla uopšteglupačošuti i hodaj […]
Boja, sad već curi sa mog lica Krv i još par potrganih žica Slijepa, više ne znam kamo gledam Samo izraz riječi i već te nikom ne dam Moj je kavez jedno tako divno mjesto Nedostaje mu svijetla i pomalo je tijesno Ali to je moj dom, to je sve za što ja znam Zbog […]
(<3 TETKI OD TETKINOG <3) *Osmeh tvoj lepi,od malih nogu gledam.Zagrljaju cu tvom,zauvek ostati predan. *Poljubac socan jedan,zlata mi je bio vredan,a tek oke tvoje,sto sam voleo da gledam. *Nikad od mene,odustala ne bi.Pruzala mi vise,nego sto ces ikad sebi. *Paznju da mi pruzis,samo ti si znala.Hvala ti, tetka,sto si mi ljubav svoju dala. *Nezne […]
Antiratna Hladno nebo nad sivom rijekom obgrlilo crne redove drveća. Što se zbiva? U kojem stoljeću živimo? Nigdje nikakvoga zvuka. Gledam u vijugavu, iskrivljenu, izrovanu cestu. Promatram tratinčice koje žele emigrirati od proljeća. Spuštam glavu pokušavajući izbjeći sramotnu i očajnu sadašnjost. Promatram oskudicu života oko sebe… Voljela sam promatrati nebo; više ne jer se samo […]
Monotonija. Tako tužna riječ, puna depresije. Kad bih ju bojala bila bi crna, ponekad siva. Ona kako zvuči takva i je. Tužna. Depresivna. Ne promjenjiva. Dosadna. Nikada dobra. Monotonija u ljubavi, osuši ljubav. Ohladi ljude. Monotonija u prijateljstvu, ispere prijateljstvo. Ispere ga polako, a opet dovoljno da bude ne prepoznatljivo. Monotonija života, uništi i ono […]
Svemir i mir Subota navečer, u gradu je ludnica. Nas dvoje ležimo u četiri zida. U mraku. Uz zvukove sa ulice, slušam tvoje otkucaje srca. Prstima lagano prolaziš po mojoj koži, dodiruješ mi dušu. Poljupcima ostavljaš ljubav po mome licu, mojim usnama. Zagrljajem me smiruješ i hrabriš. Znaš li da svakim dodirom, označuješ me kao […]
Spustio je ruke na moj um nisam bila spremna, nisam znala njegove namjere, nisam bila dovoljno po njegovim riječima, zrela. On je samo želio da mi citira Tolstoja dok mi rukom prolazi kroz kosu. Bio je jedan od onih skrivenih pjesnika, pjesnika sa “maskom”. Niko nije ni pomišljao da je njegova šutnja odraz nove poeme […]
Da mogu skinuo bih ti svaku zvijezdu sa neba, od nje napravio rajf sazviježđa, i stavio bih ga na tvoju kosu. Toliko si lijepa. //lejhas//
Jednog dana stat ću I prije nego padnem Pogledat ću još jednom u nebo Prostranstvo plavo odrazit će pogled moj I ublažiti strah da ga zaboravim Dok mi maleni oblak šapće: ,,Zar me se ne sjećaš više?” I sve dok šapće, tiho, tiše Pisac u meni o njemu pjesme piše.
večer je prazna, opet ću je progutati. zakopati je duboko u sebi, da je nitko ne čuje. osim mene. večeras nemam srama. izgubljena su mjerila. i još se zaustavljam kad ne biram, da se svađam sama sa sobom, ponekad me ponos prelako iznervira. a vratit će se sve što sam dala i sve što sam […]
sjetih sedječjih igara –osmijeh na licimadok odjeća se para ispariše u zrakkao kutija cigaranedostaješ miovisnosti stara!