Selena

Selena je bila djevojčica, boji se jako velikog svijeta odrasla je u zidinama. Jedne noći sa zalazećim suncem, otišla u šumu i tako se bojala sama, s vremena na vrijeme pokušavala je pobjeći. Upozorili su je, ne idi tamo postoje stvorenja koja se skrivaju u mraku, tada se nešto pojavilo. Znala je da je hipnotizirana i hodala po hladnom tankom ledu, onda je puko led i ona se probudila!                

U mom srcu

Daleko u daljini i mjesta između nas, svake noći u mojim snovima. Vidim te i osjećam te, ti si ovdje, ne blizu ne daleko! Ti si ovdje u mom srcu, moje srce će ići dalje i dalje. Ljubav nas može dodirnuti samo jednom, dok traje cijeli život! Jedno pravo vrijeme,  mom životu uvijek ćemo ići dalje! Ti si ovdje, ne bojim se ništa, znam da će moje srce nastaviti. Ovako ćemo zauvijek ostati, sigurni u mom srcu.

Izmišljeni likovi

Sreo sam je na ulici točno ispred bara, sa mnom je podijelila pivo dok je njezin brat svirao gitaru. Svirala je violu u irskom bendu, ali zaljubila se u Talijanca. Poljubio ju je u obraz, onda ju je primio za ruku i rekao je da želi plesati! Dovela je Marka kao goniča, Petra za zabavu, a Zlatko je plesao na stolu, dok je Luka jahao kao po konju. Još malo čavrljali, još jedno piće u baru, onda su bili pijani kao u svom stanu!

Buđenje

Osjećam svoj put kroz tamu, vođen mom srcu. Ne znam gdje će mi putovanje završiti, ali znam odakle će početi. Moj život će proći pored mene, ako ne otvorim oči. Pokušao sam nositi težinu svijeta, ali imam samo dvije ruke. Nadam se da ću imati priliku putovati svijetom, makar nemam nikakvih planova. Želim da zauvijek mogu ostati ovako mlad, ne bojim se zatvoriti oči. Život je igra napravljena za svakoga, a ljubav je nagrada. Probudi me kad bude gotovo, kad sam mudriji i stariji.

Sinoć sam

Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U sred noći probuđena, Za tobom ponovo žalila.

Pismo nepostojećoj kćeri

Ovo je pismo koje škica moju nepostojeću kćer. Ovih dana osjećam i previše pa ne znam kome da se obratim. Zato slušaj ti, čudo nepostojeće. Ti si ona koja pravi oblake od šećerne vune. koja briše svaki tužan kraj u pričama. Po tvojoj logici, bolje je kad priča nikada ne završi. Godinama ćeš gledati svoje malo nebo iznad kolijevke a ja ću ti skinuti svaku zvijezdu. Jednu po jednu, samo da ti pokažem kako ćeš pronaći pravu ljubav kakvu zaslužuješ. Tvoj se nepostojeći otac nagledao previše lažnih da bi postupila…