. nakon havarije noći kosa traka svjetla uvede te u prvo lice jednine samoći a bio si negdje u blizini svemu raspodijeljen ravnomjerno svim stranama svijeta i ni u čemu nisi oskudijevao utihnutog ega bio si u nečemu sastavni dio poput plohe kamena i kapi oceana . tek ime bilo je sveto i po njem […]
Oznaka: ožujak
misterij
. sjeverac šiba zabranjene misli poput skretničara propušta riječi svi drugi vjetrovi ušute i skriju se bez hrabrosti nemaju kamo stići i ostave te na vjetrometini . stisneš se, zbiješ do daha dok nevrijeme rezovima hladnoće otkida dio po dio otkucaja . čini se ništa ne će ostati čistka je metodična isključuje se i uklanja […]
idibus martiis (dobro jutro)
. poskliznuo sam se o Sunce jutros kao na koru od banane . sve kako bio sam iznenada, zbog gorčine svjetla od sebe onoga više nisam . netko sam drugi u položaju kojeg ne znam netko sam zaboravljen o kojem se prisjećam . a na leđima most srušen do grudi se kamenu probija bez luka, […]
idibus martiis (okomito)
. vodom okružen u vodi sebi još uvijek neraščlanjen i nepoznatog okretišta tečem k stazi a svaka kap poput svrdla zarine se, prosiječe, odlomi širi krug iz središta do prethodnog udara trenutka kruga otvori ga i rastvori bez jasnog dodira a misao jedna ista poput note bude tamo kapne i ponavlja se krugom svim krugovima […]
idibus martiis (kiša)
. o kišu dan zapinje ponavlja se poput neispisane stranice i sluti: već dogodilo se ranije već bilo je isto prije a sva ova meškoljenja materije tek varka sna su javom ispod mokre obrazine . uzalud tkaju se misli do apstrakcije kad nemaju zapremine i onaj zamišljen uzorak u nekom slučajnom trenutku prosto iščezne ostanu […]
jutarnji brevijar
. zora trepti na iglicama cedra poput bušotine zemlji pod kožu se očekivanju spušta i ne zna se odakle istječe sjaj potrebe ili iz izmaglice što obujmljuje ili iz jezgra kamo nazad hoće . možda misli o strahu samo osjećaju se slute a možda došle su iz zatajenog središta ogrnute bojažljivošću . tek kose trake […]
anaesthesia II.
. Worm Moonlight pomogne otrpjeti udarac osunčane zore promatram kako sjena otvara novo poglavlje a kamo će se izdužiti uzmem kao nepotrebno pitanje . trajem tragam onako kako ovo zdanje podignuto je prije asfalta i stakla i prije nego okružili su ga uvjetovanim gradnjama . bez pohvale bez prijekora tako je bolje, zdravije možda dostojanstvenije […]
vrpca
. nepopustljivo dug dan stisnuo se rubinskom isječku kamo će zapasti . posljednji pogled neobično se usiječe posljednji akord neobično se zapamti do njega sluhom kojem uobičajeno buka gospodari . ne, nije otpor, niti predaja nema utjehe, ni ugroze tek fragment je melodije koja strugala se rebrima poput zaglušujućeg slavlja grmljavine i kad prestanu kiše […]
pearl
. u mesu što pulsira kavezom rebara u vijugavom nervu koji se rastoči deltom na kraju puta i talog bude dnu nekamo odakle hoće se disanje prazno je nedostajuće a ne dopuštam ne dam opskurnom razumu da od glasa gradi prečac imam benevolentan strah kad pomjeri se oslonac dozvoljavajući rušenje i apstrakciju završnog udarca . […]
bibiipbogušić
. ja nisam pjesnik nisam poeta Parnasa ni poeta laureatus no ništa ljudsko nije mi strano . možda tek nešto me zasmeta mala sitnica kad “pjesnik iz duše” dušom koja bi trebala biti široka za sve duše neku drugu dušu hoće umanjiti dapače osobu (moju malenkost) njegov živ dah prozove “kopcem” disanje “bezveznim” i kao […]
sjaj niti
. nešto je bizarno u postupku kako život se podnosi moglo bi se biti zahvalan daru moglo bi se ne zahtijevati tek samo uzimati ono što slijedi ali ništa od toga ne miri . sve poznato u svijetu mjeri se po jednoj niti iz koje smo pruženi i do sebe obećani a kad je tiha, […]
preko vremena
. smjelost je riječi kad bezobzirne u grudima se nose i tamo u vrelini kuju do oštrice koja mora se upotrijebiti inače rebra opuste i pridruže se sivilu povorke bez svrhe, smisla žureći iz praznog dana praznini slijedećeg . usudiš li se ostaviti znak tko sam kao što imenom tebe predao sam svima bez bojazni […]
Ares Afrodisiakos
. Zmajskom mjesecu koji počeo je dvostrukim sjedinjenjem moraš hodati po srčanim brazdama obzirno i pažljivo nisu uzalud njima divovi prve korake krčili nisu se uzalud njima zavještali . nešto od tog hoda preostalo je bar u jednoj kapi krvi koja do svog otkucaja u najtanjoj sebi još uvijek velebnost čuva i s kojom čitavo […]
Jarčeva pjesma
. povratkom snjegova i hladnoće Jarčeva pjesma preobratit se hoće u tužaljku svaka kap Sunca u ledenoj je sigi i već ponestaje mjesta unutra . kad ubrzaš korak zgrabi ga mraz i tamo gdje rasla je trava bodeži vlati nepristupačni zemlji odjekuju iskrvarenjima . ne dozna se zašto tako prilaze s kime uspostavljaju dijalog i […]