Selena

Selena je bila djevojčica, boji se jako velikog svijeta odrasla je u zidinama. Jedne noći sa zalazećim suncem, otišla u šumu i tako se bojala sama, s vremena na vrijeme pokušavala je pobjeći. Upozorili su je, ne idi tamo postoje stvorenja koja se skrivaju u mraku, tada se nešto pojavilo. Znala je da je hipnotizirana i hodala po hladnom tankom ledu, onda je puko led i ona se probudila!                

Pismo nepostojećoj kćeri

Ovo je pismo koje škica moju nepostojeću kćer. Ovih dana osjećam i previše pa ne znam kome da se obratim. Zato slušaj ti, čudo nepostojeće. Ti si ona koja pravi oblake od šećerne vune. koja briše svaki tužan kraj u pričama. Po tvojoj logici, bolje je kad priča nikada ne završi. Godinama ćeš gledati svoje malo nebo iznad kolijevke a ja ću ti skinuti svaku zvijezdu. Jednu po jednu, samo da ti pokažem kako ćeš pronaći pravu ljubav kakvu zaslužuješ. Tvoj se nepostojeći otac nagledao previše lažnih da bi postupila…

SVE JE POKLON, A NE KAZNA

Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane uopšte ne peku. Prati svoja veselja, nek’ ti srce igra. Ne prezaj, veseli se, budi kao čigra. Na ovome svetu, sam nikada nisi, Dragocen i vredan, makakav bio, ti si. Raj je ovde, ovde gde…

SABESJEDNIK IZ AMERIKE

Washington, 2013. pričao je o zahir-strepnji i potom zatišje u krv mi ulio svjestan da nije izabrao pravog čovjeka nudeći na tabaku nešto što ličilo je na inat ogoljen i viđen opet nedorečen i netaknut odlučio sam ipak saslušati kad poče poče o Aziji o mržnji blizine a mene je tako mučila daljina Nermin Delić Iz zbirke “Rustemov Ah”, IK Kultura Snova, Zagreb, 2014.

Josip Luković: Apologijama stvarnosti

U mračnom zakutku, Osamljene sobe Milovan zrakama Prodorne ulične lampe Sa pokojim nervoznim Drhtajem hladnim Ispraćam noć Sjećanjima tajnim Zaklopivši oči Porađam život Porađam smrt Nepreglednoj tami Tek u oluji električnih pražnjenja Bajnih, U jezovitom stisku Olovne tjeskobe bitka, Tek u najžučnijem strahu Koji utrobu gnječi; U agoniji toj nijemoj Porađam svijetlost. Poigravanje svjetlosti I sjene te tmurne Vidim ja globus Doma nam bajnog Kako kataleptično podrhtava Pod nejasnim jednistvom Prijeteći nam nad glavama Na obeskošćenom, oslabljenom vratu Vidim kako ljubavi Gase se i pale Obećanja pljušte No kraj u…

Moj privatni raj

Nek me drumovi moji sada povedu, mome domu, zavičaju dragu. Neka me tebi, dušo, dovedu, da spustim sjenu na tvom pragu. Neka me drumovi povedu, miluje me vjetar doma mog. Jedino mi daju utjehu, zelene doline koje stvori  vječni Bog. Lijepo je vratiti se kući, gledati zoru i more kako se zlati. Gdje god da me život odnese, moje se srce kući vrati. Sva draga lica, plavo, bistro nebo puno ptica. Taj nebeski svod i zeleni pod. Vjetar maše haljine, pas laje pokraj kuće. Kakvo divno nadahnuče! Daleka stazo kući…

Jedina

Nekome Bog pokvari djetinjstvo. Na tebe je izgleda bio strašno ljut. I često se pitamo šta skrivili mi smo a možda je samo pogriješio, nije mu prvi put. Znam teško ti je bilo odrastati sama bez oca, majke, sestre, brata. Imuni smo na tugu kad dugo je u nama a ti si je imala kao blata. Razgrtao sam tvoju tugu kao lišće u potrazi za osmijehom, iz srca. Kao da sam znao da moja bit’ ćeš kao da sam slutio, da ono za mene kuca. Sad mirno spavaj dobri moj…

Svjetionik

Vječni samac na hrid je naslonio svoje čvrsto tijelo U daljinu gleda očima od leda Galebove zove Budite mi druzi u toj, vječnoj tuzi U samoći koja moje kosti hladi dok mi more moju morsku dušu vadi Samac stoji al’ more  ne miruje Val za valom nježno ga dodiruje Polijeva ga i miluje I osmijeh mu na sivi obraz vrati Sretan gori i od sreće plamti Uzbuđeno zatim zasja Crno nebo svo obasja Pozdravlja u tami Nismo, nismo sami.

Idi

Pali cigaretu Odavno to mu je navika Obredno pranje u dimu cigare Ona ruku miče Prema njemu gleda Dođeš?, pita A on ne zna kako da joj kaže da u tom podrumu u kom sjedi i laže nema više mjesta Poći moraš Idi Od mene otiđi Ne znam više kako sam te sreo Više ne pamtim te priče Ne padam na emocije Ljubavne erupcije To su draga, pamfleti za mlade Ja sam ostario Najviše od sebe i od svojih bora Od životnih mora Idi Kad se jednom nađeš u mom…

Varke sjeme

Čuvaj se pjesniče darova muza, misao njeguj u sebi i riječima ne daj maha. Otmu li se razuzdane, uteći će radoznale, u nečijem oku skriti, prikrivenih misli vrazi. Žudni, bludni, nadobudni, posijat će varke sjeme, nesmotrene. Zakržljat će u korijenu plod zametnut u nevrijeme. Uginut će u po daha tvoja nada. Želje sve ti, nedozrele, u utrobi bit će kao… Činit će se da ih nikad bilo nije vrijednih roda na tlu posnom, gdje u sjenci tvoga straha, pritajena besmislenost ludih snova, s varkom vlada.

Ljubavna

Ponovo jesen Umire lišće cvrkutom lastavica Rominja kiša nepresušna Volim te Moj prozor se plavi ko’ oprano nebo, Moj pogled se pruža – do tebe. Smijem se. Dijete. Djetinjasto. Sretno. Trenutak opijenosti. Ti kažeš – možda. Ja – vjerujem uplašeno. Prolaziš kroz mene prostranim hodnicima. Zauzimaš komoru – klijetka, preklijetka – Srce začuđeno. Slomlljeno. Izgubljeno. Tvoje. U meni pršte iskre iznenađenja Promatram izgubljene lastavice Moj prozor se plavi ko’ oprano nebo, Moj pogled se pruža – do tebe. Posljednji koraci do susreta skorog. Dobar dan! Ponovo jesen. Uzet ćemo novine…

S tobom i bez tebe

Ujutro me zima budi Nema te kraj mene Ruža mi trnjem probija grudi I čezne da što prije uvene Tek u podne kad te sretnem Proljetno sunce mi zagrije obraze Prvi leptiri u meni polete Sivi se oblaci polako razilaze A onda se strast naglo razbukta Kada ljeta žar zapeče Ognjeno srce gori i pali I tako sve do pred veče Tada sunce bježi od nas A jesenja kiša gasi plam Vjetar te odnosi kao otpalo lišće Došlo je vrijeme da ostanem sam Ležim u postelji zgrčen i u strahu…

večernja

Svaku večer, kad završim svoj dan, moje umorno tijelo želi zaborav. I klonuće više nije slatko ni snovi zaneseni, jer novo jutro tom umornom tijelu ne donosi ništa , no život prevareni. I kad dođe to jutro tugaljivo i sneno, tad poželim nečiju ruku da dotakne moje zažareno čelo i mili glas da zažubori: “Dobro jutro draga” no nikog nema samo ti stojiš, nijema ; uplašena,jadna moja sjeno !

Moja ljube

Siđi k meni moja ljube iz gore zelene, i donesi vjetrić blagi da me miluje. Zadnji dasi srca moga noćas odlaze, na daleko putovanje sudu svevišnjem. Siđi k meni moja ljube pa mi cjelov daj zadnji cjelov što mi dadeš bit će oproštaj. I kada se opet vratiš gori zelenoj, ti pogledaj prema nebu zvijezdu zlaćanu. Oprosti mi moja ljube što ti rano mrem, zvijezdom ću ti sjati s neba i na nebu čekat te. Milovanje i cjelovi uz mjeseca sjaj sad su zaborav, a kada mi priđeš raju ponovo…

Bila si anđeo u njemu

Zaspao je naslonjen na vjetar Sa tobom u mislima kao anđelom u sebi Ovaj Božić za ništa mjenjao nebi Pahulja otopljena na dlanu mu putuje linijom života Ono što na tebi voli nije samo prolazna ljepota Ni pogled u  kome tope se neba Taj pogled koji njemu treba Osmjehom dodiruju se planine na sjeveru svijeta U sobi upljena su svijetla Krila su spremljena u najdubljem kutu ormara Poželi ga sada dok gledaš kako drugi hodaju rame uz rame Jer…   Nikada nije izdao povjerenje voljene žene Jurišao je na utvrde…

vesela konobarica 2

svaki dan isto sivilo života svaki dan isti je**ni ljudi, iste ulice,iste navike, samo nema nikog da me probudi! da me probudi iz ovog sranja od života, da me makne iz svakodnevnice, da ne šljakam po čitave dane, bez slobodnog dana, za smiješne dnevnice! i hodam sama, tom cestom bez srama, a znam da me ne vodi nigdje! i dalje koračam,i dalje se vračam, a htijela bih biti drugdje! i hodam sama tom cestom bez srama, a znam da izlaza nema! i dalje koračam,i dalje se vračam, a izlaz je…

Plesačica

Ha ha ha ha Smijala se I s njom njeni zubi Njeno grlo grleno Tijelo puteno Dok se odmicala Pa okrenula haljinu U krug, reče Nek se vrti! Pa podigne noge Mokra sva od strasti Baca cipele Jednu Drugu Rukavice Košulju Rukave Nek padaju Po podu Nek se vuku Haljine i grudi Mjesečeve miljenice Sestre po rođenju Dok mlijeko s mliječnog puta Pada Dok na raspline se nada Da sva je živa Njena strast U trenu Tek krhotina biva

Una

Kao jedan od mnogih, previše tvoj, a premalo svoj. Malo toga mi preostaje, al’ kad te vidim, snjeg se topi, sunce postaje. O, dobri Bože, molim te, kad se nebom spuste zavjese od noči. Moliču te za dobre dane, za malo pomoči. Kada gledam put oblaka, želim da volim te, i uvjek tiho tiho molim te. Čuvaj mi moje pile, svoju ljubav izlij svu. Čuvaj mi moje pile, moju unu jedinu. Čuvaj mi moje lane, u svom dlanu, baš tu. Čuvaj mi moje lane, moju unu jedinu.