Želim živjeti

Treba ponekad priznati poraz, podići bijelu zastavicu Nekad je gubitak zapravo dobitak Ne mogu se više boriti, umara me tofizički, tjelesno psihički i duševno Jučer sam se, doslovno, oči u oči susreo sa Mojom drugom ličnosti Patnjaboli Osobi koja je uvijek bila tu, iza mene Pod krinkom boli, pornografije, patnje i zalosti Dok sam putovao prema središtu zemlje Nikad nisam dodirivao dno Samo sam nastavio padati I onda sam shvatio Da dalje za vise ničega nema Da se dalje ne može Da moram stati Priznat poraz Jer dalje jednostavno ne…

Krov

Sedimo na krovu neke šestospratnice I gledamo u svetla našeg grada I svetle naše oči I svetli moja nada   Nada da ćes se u jednom Pravom trenutku Kad se mnogo zapričam Okrenuti ka meni   I staviti svoje drhtave usne Na moje izgrižene I da će taj poljubac   Trajati baš onoliko Koliko treba da traje Poljubac na krovu neke šestospratnice.

SVE JE POKLON, A NE KAZNA

Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane uopšte ne peku. Prati svoja veselja, nek’ ti srce igra. Ne prezaj, veseli se, budi kao čigra. Na ovome svetu, sam nikada nisi, Dragocen i vredan, makakav bio, ti si. Raj je ovde, ovde gde…

Lopov

Dati ću otkaz ,majke mi dati ću otkaz baš me briga za recesiju dat ću otkaz,majke mi i biti ću lopov velikim ću škarama presjeći bodljikavu žicu dresiranim dobermanima poslat ću dresirane dobermanke da ih zavedu pospanom ćuvaru podmetnuti ću bocu bocu najskupljeg vina e onda ću trkom odjurit u sobu njenu i ukrasti joj poljubac il dva i baš me briga hoče li se oglasiti alarm baš me briga za policijske sirene, i što će reči sudac. dati ću otkaz kažem ti biti ću lopv, lopov njenih poljubaca

LuTaLiCe (onoj koja nosi šal)

Ne mogu objasniti taj Rock’n’Roll Podivljao sam Znoj Zastaje pogled u pogledu bez dodira Nisam duh Čekam da me dozoveš Ne mogu objasniti Ne smijem pasti Ostaje osmijeh u glasu bez dodira Ponesi moje misli Ne mogu objasniti taj Rock’n’Roll Valjam se bez dodira Budimo dvoje Ne mogu objasniti Primi me Zajedno Potraži me u sebi Ne mogu objasniti ja sam Tebe našao u meni

Poljubac smrti

Jedno večer šećem parkom kad tamo na klupi, dvoje mladih ko aveti blijedi sjede bez riječi. Upita me mrko mladac da li imam cigaretu, dadoh mu i vidjeh na ruci malo krvavu venu. U djevojke oči izbuljene ko krijesnice svijetle, pogleda uprtog u ništavilo neke nepostojeće sjene. I onda se poljube hladno bez ikakve strasti, ne znajući da  su dali možda posljednji poljubac smrti.

Moja gospa

Na potoku pored bistre vode, gdje proljeće odiše spektarom procvalih krošnji, drveća mirišljavog i rosom okupana cvijeća, gdje ševa cvrkutom svome dragom poji, upoznah gospu kao bajna vila bješe, gologa tijela u vodi zanosna ko alem zlatni, koj* svijetli na nebeskim dvorim*. Te ljepote nit se može sniti, jer snovi su kratki da bi takvu gospu snili, koj* blaženi pogled mami životnu radost ljubavnoga grijeha, predajuć se zaboravu odletih međ* visine nebeskoga orla, i letom  osjetim sklapajući oči, strast gospe kojoj ni Apolon, zbog svih dara ne može odoljeti. Pružih…

Svitanje

Ispod trepavica snenih gledam tvoje lice obasjano svitanjem. Sva blažena, u sebi, potrebu osjećam za nježnim šaputanjem. Grliš me u snu. Uvjerit se želiš, dal’ još sam uvijek tu. Ovo jutro, tvoja kosa na mom ramenu, miriše na proljeće. Ne mislim na sutra, što novi dan donijet će. Vatra ljubavi da izgori do pepela, ovo srce, treptat će ko harfa s tisuću žica. Poletjet će opet u zagrljaj tvoj, kao žar-ptica. Nensi Buble © 2009

Smjer magle

potraga za carstvom započinje uspinjemo se nosimo riječi po zmazanoj cesti s mirisom guma s mirisom vjetra izmiješani valovi pare plovimo hvatamo smjer gorit ćemo kao oblak benzina s mirisom guma s mirisom vjetra tako mala! to bio je glasni povik carski urlik jedinstveni pothvat u smjeru magle usred ničega s mirisom guma s mirisom vjetra kad smo napeli noć i sastrugali snove

Brod u magli

Plovi bijeli brod velike nade u bolje za neke bezbrižne dane, paluba kićena veliko slavlje delicija raznih, kavijar i šampanj. Tu je svita briljanti, safiri celebriti ne može da fali, ne zna se tko tu koga ljubi pravi šou, paluba puna strasti. U utrobi broda sve je crno rđavo ,sivo beznađe hita, mornari tumaraju tamo- amo da oprave stroj što bolesno stenje. Pije se voda malo kruha i soli pokoja srdela nađe se pri ruci, život im težak nije tako sladak ko onima koji piju šampanj. I tako brod plovi…

trubačev grob

Čudni li su znaci, led nije već divlje pojave, jastrebi, posljednje zvijeri stepe, osim zemlje nitko zapamtio bojeve. Krila i bogove, tamo, na stado pastirovo puste… Tada lovi, juri noću, slavi zemlju nebrojenu koja sjeveru rodi njegove crne velove stepske Vidi kruga nebo više nalik ostacima ovoj tišini. Pustara ispovijesti smete ponoć lutajuću. Urlik prilazi čovjeku obasjanom sjenkama žala. Oprezno zastajkuju vremena suhava povijenih  likova, samo pažnju u taj tren glasovi izvrište a pomoć neka im izraste moćna. Uhvatiše tjelesa prigušena žilama i već na izdahu žalu prešutiše. Namreškana rasta…

Moj grad

Tiha noć blaženi raj, svijetli mjeseca sjaj, u koljevci kao dijete spi, moj grad. Mio  vjetrić blago  miluje, staro kameno zdanje, palmine grane plešu tango il valcer. Lampioni siju blijedo-žutu svijetlost, mirisno more vragolasto huči i valima oplahuje mirnu luku. Idila sna vječnoga grada, u tihoj noći ko nebeski dvori, pjevaju mu uspavanke morske vile, a moj grad uz mjesec i more zagrljen spi.

Priča iz kamena

Isklesan kamen rukom njenom I opran jednim mladenačkim snom Leži kraj potoka pod stijenom Gdje dođoh da lice umijem vodom tom. Čim su mi oči na natpis pale Započe kamen priču njenu, Iscrta kuću, dvije djevojčice male, Prosu joj livadu od cvijeća šarenu. Prikaza i nju u haljini od svile, Kosa joj smeđa, malo kraća, Sjedi na trijemu gleda kćerke joj mile I muža kako se sa posla vraća. Pričali mi kasnije stranci Da bolesna djevojka bijaše rođena, Da je bolest naslijedila po majci I baš zbog bolesti na taj…

Miris jasmina

Ti znaš kako se rješava jedno tajno pitanje i znaš šta se dešava ujutro pred svitanje. Tu ispod mog jorgana čuje se ćutanje i miris jasmina spriječava buđenje. Bila si sanjana! Čuješ li kad zovem te? Šta dopire do uha tvog kad kažem volim te, ti prosipaš krv srca mog. Ostavljaš pustinju veliku između nas i mislim me uštinu kad nazovem da ti čujem glas. Opet miris jasmina! Pokušavam pobjeći od njega ali snažno prati me. Sad nakon svega barem shvati me. Taj miris jasmina na meni ostavlja trag, neprelazna…

Možda zbog…

Možda zbog kiše koja se kotrlja po krovovima, iznenadne slabosti, sitne greške u karakteru vraćam se u vrijeme kada smo, naoružani osmjehom, započinjali svaki novi dan Možda zbog uspomena koje dogorijevaju, nevine i napuštene pjesme, tako čudne i daleke, koja je, kao posljedica nostalgije i malo dara, zaboravljena na starom skveru Možda zbog nedosanjanoga sna koji traga za svojim početkom kao dijete, po čijem se srcu lako piše, za izgubljenom igračkom Možda zbog riječi izgovorenih u spomen nekih davnih sjećanja koja nam postaju strana, a do juče su nam bila…