Josip Luković: Jutarnja misao uz kavu i revolver

Kažem ti, na ovom zidu stajali su mnogi poput nas, negdje su- kažu- načuli da se s druge strane nalazi Eldorado, u krletki je – kažu – nemoguće raširiti krila dovoljno da dah slobode ponese misli jednog šengajsterajskog bonvivana, pa ne čudi faktum da mu je status praesens šimera. Pitam te, kako da prošećem više svoju facu bez cijelova milijuna kapljica prezira od strane usta kontaminirana nagonom, u začaranom krugu rutine i zakonu mnoštva, u toj nebitnosti, mutnosti i dalekosti, trivijalnosti, sve te oči koje vide razliku ali ne i…

Josip Luković: Apologijama stvarnosti

U mračnom zakutku, Osamljene sobe Milovan zrakama Prodorne ulične lampe Sa pokojim nervoznim Drhtajem hladnim Ispraćam noć Sjećanjima tajnim Zaklopivši oči Porađam život Porađam smrt Nepreglednoj tami Tek u oluji električnih pražnjenja Bajnih, U jezovitom stisku Olovne tjeskobe bitka, Tek u najžučnijem strahu Koji utrobu gnječi; U agoniji toj nijemoj Porađam svijetlost. Poigravanje svjetlosti I sjene te tmurne Vidim ja globus Doma nam bajnog Kako kataleptično podrhtava Pod nejasnim jednistvom Prijeteći nam nad glavama Na obeskošćenom, oslabljenom vratu Vidim kako ljubavi Gase se i pale Obećanja pljušte No kraj u…