Što tu radiš djevojčice sa tim ružama tek svježe ubranim? Što tu radiš djevojko sa tim ružama ne više svježim? Što tu radiš lijepa ženo sa tim ružama koje već venu? Što tu radiš starice sa tim ružama davno uvelim? Čekam svog pobjednika!
Oznaka: ljubavna
Sinoć sam
Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U sred noći probuđena, Za tobom ponovo žalila.
Krov
Sedimo na krovu neke šestospratnice I gledamo u svetla našeg grada I svetle naše oči I svetli moja nada Nada da ćes se u jednom Pravom trenutku Kad se mnogo zapričam Okrenuti ka meni I staviti svoje drhtave usne Na moje izgrižene I da će taj poljubac Trajati baš onoliko Koliko treba da traje Poljubac na krovu neke šestospratnice.
San i morska pjena
Večeras sam sapeta u okove samoće U teške riječi zarobljena Tužna sama ogoljena Voljela bih biti morska pjena Da ti jutrom ljubim usne Slana nježna zaljubljena Da se stopim s tvojim dahom Između uzdaha i sjena Tiho sjetno bezvremeno Samo ti i ja San i morska pjena
Supernova
Tada U sudaru naših svemira Nisam niti slutila Nebrojene mogućnosti Naših susreta I prije nas I poslije nas I u nama Kada prestanem biti ja Kada prestaneš biti ti Supernova ljubavi
NAŠE DALJINE
U danima ovih postojanja našeg daljine su ipak iste ostale, prepreke obići treba još negde, ja trudim se, ja molim, daljine odmah da sklonim a pomaka nema, govori tišina, ne čujem reči, svuda mi ječi, al’ ljubav me drži, pa nadu mi pruži tvojim dodirom plavetnog neba u očima plavim i plavom kosom i nežnim rukama koje me grle, ti snagom pomozi, da sklonim daljinu, potrudi se, dodji u moju blizinu ovih nadanih trena beskrajnog čekanja, tvojeg i mojeg… (Bgd, 26. Maj 2017)
ŠAPATI
Nisam ja kriv što planine postaše visoke, i sunca nema a kiše stalne, pa majski snegovi iz kristalne visine, pa daljine još samo veće i veće… A ko da šapate pretvori u reči, da izreče ponovo rečene želje i tvoje ime izgovori nežno i tebe divnu da pozove nežno i seti na mene, preko planina, i ravni i reka, kamenih prepreka, mostova, tunela, čega ne svega… A ko da te šapate tebi prenese?.. Nisam ja kriv što beskonačnost još uvek, i uvek i dugo i opet traje, i hoće nade…