Sinoć sam

Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U sred noći probuđena, Za tobom ponovo žalila.

Kintsukuroi

Pala je, Razbila se poput keramičke zdjele. Svaki njezin dio, Dalek od ostatka, Poprimio je novi oblik, Izgubio svrhu. Nježnim rukama, Skupio je njezine djelove. Strpljivo, Slagao ju je kao puzlu Te stvarao novu cjelinu. Pukotine, Poput ožiljaka, Šarale su njezino biće. Osjećala je djelove Koji nedostaju, Fantomski udovi zamjenjeni Zlatom i srebrom. Popravio ju je, Učinio boljom. Sve mane, ožiljci, Bili su vidljivi svijetu, Njegovim tamnim očima. Zlatom, Spojio je krhotine, Srebrom, Zamjenio nedostatke. Postala je bolja. Ljepša i potpunija Nego što je bila Prije pada i bola.