Zov dalekih obala

Pisanje je hladna voda.Premalo i ulijeniš se,previše i oboliš.Lako dok su do koljenaplitke misli plitkih ljudi.Pokraj plaže mirnog mora.Topli pijesak.Ljetna zora.Skupi hrabrostiUroni rukom, digni jedra. Prvom plimomi jakog vjetra.U daljine. Možda,ili proslaviš se, ili se utopiš.Samo zapamti.Povijest pobjednike okiti.Mnoštvo mnoštvoutopljenih,zaboravi.

Studena

Stigla je; s vjetrom, snijegom, plavom hladnoćom. U crnoj noći; tiho, polagano, sve je umotala u bijelo. U bijeloj sobi, zidovi su hladni i prazni. Nema sjena, samo bjelina. U bijelome krevetu u sredini sobe, smo ti i ja. U dva srca vatra, u dvije glave snovi. Tvoja glava na mome ramenu, moje ruke oko tebe. Mi smo dvoje, sad smo jedno. Čvrsto, mirno. Svoje prste širi oko nas, okreće oblake i vjetar. Mrke i hladne. Mi smo jedno, oko nas je ona. Zima.