Moj otac

On je uvijek u tami vidio svjetlost Ali samo onda kada bi se svjetlost nazirala na njegovoj strani Moj je otacčesto vidio i mračne straneNe svoje, ne, bio je on bez maneali ako je sudeći po njemuja nikada nisam zaslužiladoživjeti ljepše dane. Prema riječima njegovim,ja sam beznadna glupača,ja sam debela kurva,ja sam ružna protuha iIma li od mene gore? Prema riječima tuđim,kurva nisam, a nisam ni debela,ja sam pametna i predamnom je svjetla budućnostja se trudim, a nisam ni ružna,i od mene nema bolje. Pa jesam li ipak glupača,što u…

Sinoć sam

Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U sred noći probuđena, Za tobom ponovo žalila.

Parodija ljubavi

Negdje duboko u meni I najviša razina boli Nije mjerilo… Za ovu parodiju jada Koja se krije iza ove moje Smiješne fazade   Osmijeh na licu Luckaste geste Odraz su lažne hrabrosti Rođene iz svake tvoje nove laži.   Glupost Definicija i ključ Kojom opravdavam postupke Koje mijenjaju svaki dio mene Atom po atom.   I onda kažeš: “Nisi više ista!”   A ja šutim I utapam se u parodiji Zvanoj Ljubav.

Jedva čekam

  Jedva sam čekala da mi noge dotaknu pod dok sjedim na stolici Jedva sam čekala sunce poslije kiše Jedva sam čekala njegov povratak u krevet Jedva sam čekala ljeta i zime Sve mi je bilo jedva čekanje Što sada imam od toga Uspomene koje će izblijediti Osobe koje se neće vratiti Jedino bol ostaje, ali i ona će oslabiti Doći će netko novi Netko tko će znati da ne pripadam ovom svijetu Netko tko će me spasiti od same sebe Netko s kime ću čekati nova jutra Netko tko…

Nisam

Mesec dana ostavismo iza nas, Pre mesec dana vreme je konačno otoplilo, Još uvek mi najviše fali njen glas, Uz slike i mirise, da bi se u meni sve sklopilo.   Pravim se miran, dajem joj prostora, Da ne bih ličio na neko zaljubljeno štene, Pa se nađem kako stojim ispred prozora, Pitajući se, da li ona, kao ja o njoj, misli na mene.   Srce kaže DA, ali glava stvara sumnju, Smeh na licu odaje moj optimizam, I dok sate provodim misleći na Dunju, Lomim se unutra, jer pored…

Ratniče

Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, nemoći dotaći taj mir u sebi? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, lutati od grada do grada, od kuće do kuće, od kontinenta do kontinenta? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, skupljati torbe kao jedine vjerodostojne pratioce života svoga? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, kad te ljudi dave već poslije tri minuta razgovora? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, biti marioneta koja igra pod ljudskom zlobom? Znaš li kakav je osjećaj, Ratniče, pljuvati po svome da bi se dopao i upao u tu…

Bol

Negdje između sna i jave, čuše je. Čuše njen urlik, njeno zavijanje – poziv. Ćutiše oni njenu bol, grozomornu bol,  Prolaziše im kroz tijela kao da je njihova, U naletima grčevitim, Stežuć’ im se oko srca,  poput užarenih obruča. Sad već potpuno budni, ujediniše se, Stavivši svoja srca uz njeno – postadoše jedno, Bol se povlačiti stade, tamu pobjediše svjetlost.

Kintsukuroi

Pala je, Razbila se poput keramičke zdjele. Svaki njezin dio, Dalek od ostatka, Poprimio je novi oblik, Izgubio svrhu. Nježnim rukama, Skupio je njezine djelove. Strpljivo, Slagao ju je kao puzlu Te stvarao novu cjelinu. Pukotine, Poput ožiljaka, Šarale su njezino biće. Osjećala je djelove Koji nedostaju, Fantomski udovi zamjenjeni Zlatom i srebrom. Popravio ju je, Učinio boljom. Sve mane, ožiljci, Bili su vidljivi svijetu, Njegovim tamnim očima. Zlatom, Spojio je krhotine, Srebrom, Zamjenio nedostatke. Postala je bolja. Ljepša i potpunija Nego što je bila Prije pada i bola.