svog neba kut

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Svog neba kut

Koga zanimaju 
Tko da spaja krhotine razuma
u njegovim stihovima
Zarezi su izgubili smisao
Srce mu siječe krv puna srče
Znaš onaj tvoj zimski kaput
Jučer sam ispao iz njega
Hladno mi je, ne spavam
Tako to valjda bude pri kraju
Ko ptica tražiš svog neba kut
da umreš sam

———————

Dok ne padnu maske

Ljušti se nebo
Jedro se trga
Ogoliše grudna peraja
srebrenice ribe
Trag noćnog tramvaja,
upija tračnica, 
čelična škrga
Samo da ne pukne,
noć crnu bodrim
Jarbol joj ljulja
šarena ptica
Sačekaj bože
sa nebom modrim
dok ne padnu maske
sa naših lica
d.lj.

————–

taza do neba

Imao je džinovske dlanove
da se čak tri ciganke 
zagledaše i ne vidješe
ništa sem žute banke
na vrhu kažiprsta
Ni liniju bila
ko deltu nila
na pola puta
ekser od krsta
nebeska ruta
bi tratina uska
a stope džina
sa rupom
od klina
u njima
d.lj.

———

Crna paučina

Oronuo ko klošara kaput zimski
Odavno me Životinjski život načeo
Bojim se odgovora al znam da je tako
Ja sam se bez sreće onomad začeo
Valjda zbog toga u zvijezde ne gledam noću
Možda baš zbog toga ni banka me neće žuta
Gajim samoću u svilenoj paučini tamnog kuta
I svaki put kad zovne k sebi,ja kažem da hoću
Onda se igramo
ko djeca mala
Kad od dosade
slučajno zjevne
pobjegne šala
oštra joj čeljust
u vrat mi sjevne
i ja se tad na nju
okomim vala
Na ledja joj skočim
za roge ju hvatam
i tako do jutra
predemo zamke
za moje samotno sutra
d.lj.

———

muza poj

ne skupljaj te suze
u bijelome dlanu
sledit će ti vosak ruke
zasoliti ljubav ranu

pusti sjete neka kanu
da iscjediš srcu muke
pa nek moga stiha muze
sa pojanjem svojim stanu

neka zvona puste zvuke
nek’ otresu s trnja ruže
sitnu pticu slavuj zvanu
pa si srca riješi muke

———

Pjesma iz noćne smjene

Bila si mi sreće zerka
e,to je bila premijerka
kada sam ti usne školjke
darivao s biser slovom
Nalivaše suze rijeku
tvoga oka svilen pređa
dok iz duplje ne isteku
tvoja oba tamno smeđa
Gdje li nam tad bješe međa
niti žice niti koca
tek omalen sijedi starac
bog ga poslo da nam zvoca
Nebesi se drveće
u krošnjama
rajska gnijezda
o tome si mastala
od rodjenja vazda
A onda nam podmetnuše
(gle belaja)
svračija jaja…
Od kuk’ ptice niđe traga
da zamjeni njih za svoja
da odnese toga vraga
Ej, kakve su to bile noći
neka idu do bestraga….

——-

Dok ne padnu maske

Ljušti se nebo
Jedro se trga
Ogoliše grudna peraja
srebrenice ribe
Trag noćnog tramvaja,
upija s tračnica,
čelična škrga
Samo da ne pukne,
noć crnu bodrim
Jarbol joj ljulja
šarena ptica
Sačekaj bože
sa nebom modrim
dok ne padnu maske
sa naših lica
d.lj.

Ucjena samoći

Hladna ti tamnica
u dnu olovnog rebara
Hajde,pobjegnimo skupa
u jednu od morskih spilja
Modar joj prozor umu rupa
prenesi mene preko gloginja
Hajde… imam sve što nam treba
Kredu za mastanje po zidovima
Crtaj svoje , ja cu moje želje
našim tajnim kodovima

Da rijesim te sebe
znam želja ti stara
Ispuni mi jednu
pa idi bez samara

Mislila sam, da znam te dobrano
Svaka ti ucjena, mene čini jačom
Tvoja je hrabrost ,tuzi nešto strano
ja pokorno uvijek, tješih te plačom

Ko talasa vijeka tvoje je vrijeme
ne bi me ni znao bez duše ti jada
kad ti srce pusto bez požara strada
za tvoga sam kova,ja stvorena pleme

Želju će tvoju za par hiljada ljeta
pronaći neko tko razumjet će znati
Ja prodjoh eto, sve putove svijeta
i ne nadjoh nikog da snove ti prati

———————-

 

Nebeski jaram

Uzjašimo nebo
obečašćeni moj saputniče
ti kao da si rodjen
u vezištu čamaca
neke pitome ravničarske rijeke
medju svim onim motkama
ni jedan te kolac zaobišao nije
na svim onim poljima bojnim
a mogao si ih preletjeti ko lični
gavran pismonoša onog kurjaka
preko svih ovih njegovih polja
plodnih, od dinare do prokletija
kakav gospodar
takvi mu i porod
moj brate obečašćeni

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting