Svjetlost Života Mog

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Moje srce plače,
Umorno od svega dahće,
I kap svjetla na mom dlanu,
Opet je kliznula u tamu.

I sada pomaknuti se ne mogu,
I sada disati ne mogu,
Niti skriti se tomu,
Oh blažen čas za moju svijest.

Ipak ja sam ja,
I radim što hoću,
I spavati neću,
Ni tražiti ljubav veću,
Sve dok se ne vrati svjetlost života mog.

U tami sjedim sam,
U nadi tražim neki plam,
Taman taj život jest,
Pretežak za ljudsku svijest.

Mali čovjek teško šeće
Dok se vjetar hladni kreće
I uzdiže se sve više
Tješeći me sve tiše

No tmurni ovaj san
Prekinut će novi dan
Jutro, divan spas
I mileni ptičji glas

I opet pomaknuti se ne mogu,
I opet disati ne mogu,
Kao ni ocean skriti svoju vodu,
Sav taj teret na srcu mom.

Ipak ja sam ja,
I radim što hoću,
I odustati neću,
Ni napustiti sreću,
Jedinu stvar vrijednu života mog.

Napuštene moje oči
Tad umorne u samoći
Zabljesne svjetlost mala
Iskrenoga, izvornoga žara

Sad moje srce dahće,
Ovog puta jače,
Ona je vrijedna vremena svog.
Jer opet je tu,
Ljubav života mog.

5 thoughts on “Svjetlost Života Mog

  1. “Sad moje srce dahće,
    Ovog puta jače,
    Ona je vrijedna vremena svog.
    Jer opet je tu,
    Ljubav života mog.”

    Divni stihovi.Kraj optimistički.
    Nemoj opet da si izgubiš na duže vremena. :)))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting