Svjetlost jednog dana

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nemate, umro si kažu, umro;
oplakah ti dušu, riječi tvoje,
ne slušam tužbalice nebrojene,
smrt  jedne plaši, a druge hrabri
nigdje kraja toj ljudskoj patnji
Jedni žale u tišini – tuga ih satre
neki stisnu zube i hrabro se brane,
a poneki se tuđim bolom hrane
i nekako slave kad tijela nestane;
“Čovjek je k’o slabo živinče“
mudri pjesnik kaže,
iznova, iste grijehe u misli slaže
Život što je? Kukuljica tanka,
leptirov put, svjetlost jednog dana
sunce, cvijet i nema mu kraja –
čim čovjek se rodi nebo ga vuče,
srce njegovo u svemiru tuče –
oči vidom spaze, al’ ništa ne dokuče…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting