Svjesnost trenutka

[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Prisjećam se trenutaka i vremena, koje se spajalo i razdvajalo u mnogobrojne trenutke erotike gledanja, opipljive požude i stvarnih dodira – opčinjena tim stanjem. Uz njega. Voljela sam ga promatrati satima. U tišini. Razmatati role svojih priča izvučenih iz sanja – privržena stvarnosti. Ta stvarnost danas je gorka kombinacija sadržaja riječi i djela.

 

Sklopivši oči udahnula sam miris prošlosti i ugodan miris duhana, onog trenutka kada je obujmio rukama moja ramena u čvrstom zagrljaju. Bio je tu iako je daleko. Iako ga je odnijela tuga. Nepremostiva gorčina proklete sudbine. U omaglici dima cigarete. Postao je sjena.

 

U ustima još osjećam ostatak dima i slatkast okus razlivenog poljupca, kojem sam se predavala i poticala lučenje svojih žlijezda – glad za njegovim okusom. Zatim bih ga iznova promatrala bez riječi klizeći pogledom po usnama i zubima, muškarca kojeg ljubim. Ne propuštajući svjesnost trenutka.

 

U mislima uvlačim ga u sebe i prodire u mene, šireći mi prstima unutrašnjost vrelu. Nježno me rastvorio i uklizao prstima u središte žene pokupivši mi sokove. Vapim od želje da ih razmaže po mojim usnama i nastavi me ljubiti s mojim okusom na njima.

 

Promatram mu zjenice. Trepavice koje se spuštaju i skrivaju zamućen pogled, zatim iznova otvaraju sliku i prizor koji pamtim – svjesna koliko voli okus i miris moga ženstva. Koliko ga uzbuđuje. Cijedim se po njegovim usnama i obrazima prelijevajući jednu sliku u drugu, stopljenu i razmazanu u bojama užitka. Obostranog.

 

Danas sam bolno svjesna kako nikada više neću pod prstima pritiskati njegovu glavu među svojim razmaknutim preponama i podignutim bokovima klizeći mu po usnama i jeziku. U prokletoj zimskoj noći otet je s mojih usana. Zauvijek.

 

Skinut s prepona koje drhte pod njegovim dodirima. Gurnut pod vlažnu i hladnu zemlju. Zakopan u ledenom odsjaju moje tuge i boli. Razara mi toplu utrobu svojim izgubljenim prisustvom u meni. Još uvijek je tu u nanosima mirisa finog duhana u svijetu bespovratno izgubljenom. Svijeća je dogorjela i sjena mi je oteta.

 

I ova noć je ispružena na postelji bez sna, razapeta sam trzajevima sjećanja. Dodirnuta vrškom jezika sudbine i rasturena prodorom bolne istine, ostala sam budna do svitanja. Dlanom klizim po površini postelje gdje nekoć je ležalo njegovo toplo tijelo i dugo ga promatram. Kako diše. Polako i smireno. Jedva čujno.

 

*

Silence

13 Thoughts to “Svjesnost trenutka”

  1. ” Svijeća je dogorjela i sjena mi je oteta.”

    – svaki put kad pogledaš u mistično svjetlo goruće svijeće, osjetit ćeš njegovo prisustvo

  2. Marko G

    Dobar uradak sa neocekivanim raspletom.Dirljiva je ova tvoja prica.
    Lijep pozdrav!

  3. marija

    Ispovijedno,iskreno, dobar izraz. Noć perlaa.

  4. sansan

    bolno, dirljivo, jako emotivno i iskreno napisano.

    🙂

  5. Baka123

    Blu ponovo si odvrtila jedan prelijep film.Pozzzz.

  6. Jim Corbet

    i od mene pohvale za ovo!

  7. U ustima još osjećam ostatak dima i slatkast okus razlivenog poljupca, kojem sam se predavala i poticala lučenje svojih žlijezda – glad za njegovim okusom. Zatim bih ga iznova promatrala bez riječi klizeći pogledom po usnama i zubima, muškarca kojeg ljubim. Ne propuštajući svjesnost trenutka

    a joj…………
    a joj…………

    ma ekstra super uzbudljivo,
    možda sam ja samo papak ali iskren

    a joj………….

    noć ti lijepu želim
    SFD

  8. Ljudi hvala vam što me čitate i odvojite malo vremena za pokoju riječ 🙂 Cijenim i zahvalna sam.

    Veliki pozdrav od srca !

  9. predobro Perlo:)
    a poseban krak
    pozdrav

    1. Faiza, hvala na čitanju i budi mi vesela 🙂

  10. Ante SK

    obožavam tvoj stil pisanja!

    1. Ante SK, hvala na posjeti i čitanju 🙂

      Lijepo te pozdravljam !

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting