Svitanje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Ispod trepavica snenih

gledam tvoje lice

obasjano svitanjem.

Sva blažena,

u sebi,

potrebu osjećam

za nježnim šaputanjem.

Grliš me u snu.

Uvjerit se želiš,

dal’ još sam uvijek tu.

Ovo jutro,

tvoja kosa

na mom ramenu,

miriše na proljeće.

Ne mislim na sutra,

što novi dan donijet će.

Vatra ljubavi

da izgori do pepela,

ovo srce,

treptat će ko harfa

s tisuću žica.

Poletjet će opet

u zagrljaj tvoj,

kao žar-ptica.

Nensi Buble © 2009

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting