SVILENI VEO

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Život gine i prolazi u očima smrtnika,

u treptaju oka iščezne i ugasne;

toplo sunce s istoka, svileni veo navlači i tuguje,

nema više putnika koji bi se divio zlatnom osmjehu.

 

Lete ptice-duše s dalekih gozodva

noseć u sjaju oka svog iskupljenje,

vrane su mrtvorzvornici i posljednja rodbina duše,

u graktaju se kriju sve počasti i istina.

 

Dok čovjek mrije,

zavlada sveopći muk,

sve zvjezde u znaku počasti trepere,

kroz tminu svemira, čuje se prodoran huk.

 

Iznimno bogatstvo čovjeka,

otkida se sa srca i odlazi,

kao dozrijela jabuka

što pada od drva.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting