Svemir čežnje

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Slutnja mi opsjeda misli,
poput kiše tiho sipi
i luta mi sjećanjima.
Dao sam sve
i prazan ostao na vjetrometini
gdje vječnost
smije se mojim suzama.
Uzela si mi dušu,
poigrala se ljubavlju
i ostavila da patnju u zaborav odnesem
i u svakom dahu živim u boli vapaja
za toplinom tvog pogleda.
Nema suze,
nema riječi utjehe srcu,
ničega nema…
samo krik zaleđen na usnama
još uvijek odjekuje
hodnicima praznog života.
Zatomio sam jecaj,
nije moje buđenje,
nedam tuzi da me zagrli
i u svoju tamu povede.
Moj svijet živi
u svemiru nečije čežnje
koja je ,ranjena,u nježnosti pogleda
htjela biti probuđena
i nečije rane prigrliti
i zaliječiti ih
osmjehom.

4 thoughts on “Svemir čežnje

  1. Lijep pjesma,tužna ali nazire se nada iželja
    (Zatomio sam jecaj,
    nije moje buđenje,
    nedam tuzi da me zagrli
    i u svoju tamu povede.
    Moj svijet živi
    u svemiru nečije čežnje
    koja je ,ranjena,u nježnosti pogleda
    htjela biti probuđena
    i nečije rane prigrliti
    i zaliječiti ih
    osmjehom.)
    Pozdrav:))

  2. Pjesma me podsjetila na razdoblje kad sam i sama slično osjećala. Samo što je meni trebalo neko vrijeme da uvidim pravi razlog svojoj “tugi”. Kod mene je ona ipak na kraju prošla. 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting