Svatko hoda sam za sebe

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Povremeno vrijeme stane
I pero se smrzne u letu
Suza sledi i nikako da kane
A čelo duboko tone u sjetu

Iz oblaka tmastog što se valja
Nastane sto malih ovčica sivih
Svako grlo uglas ponavlja
Riječi umrlih, a još živih

Da je svatko od nas biće sâmo
Ali sad mi se tako ne čini
Vidim gdje svaki dan poklanjamo
Tužne domaćine u tuđini

Morem valovitih gesta
I ti pučinu osmijehom začini
Vodi me uvis na skrovita mjesta
Otkuda cijeli grad vidim

I istina je, svatko hoda sam za sebe
Ali iz oblaka vidim jedno užurbano Mi
Eno vidim dolje i tebe

Nismo goli čokoti
Bez loze, ploda i berbe

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting