Šuma

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Jutros

Vrišteći zec

ušao je u sobu.

Razbio je moju omiljenu šalicu

za čaj.

Dovraga!

Kalkuliraj!

Nije li to isto što

i izgubiti razum?

Uzmi mobitel i

nazovi samoubojstvo

da ti razbije glavu

kutijom tableta.

To bi trebalo biti

dovoljno da te usmrti.

Imaš pitanje?

Obriši ga tom

vodom koja ti

curi iz očiju.

Na licu ti

plava naranča.

Znači, gomila se strah?

U tebi?

Ili u meni?

Ili u nama?

Idi spavati.

Oživjet će osluškivanje

osvjetljenja dima.

Znaš li što je to?

Niti ja!

Nije ni to loše.

18.

Svijet je pozornica

bez stila.

Kako možeš takav

izaći van?

ne možeš!

Zato moraš otići.

15 thoughts on “Šuma

  1. Ovakve pjesme pobjeđuju na nekim natječajima. Neću reći da ne valja, jer ne mogu prosuditi. Ali imam potrebu reći, da ja jednostavno ne shvaćam ovakav stil pisanja. Pa ako mi možeš objasniti, jer me doista iskreno zanima, kako nastaju ovakve pjesme? Što te inspirira? I kako se i po ćemu vrednuju? Hvala.

  2. Kad sam počela čitati pomislila sam da nekog pere agresiva i da neće dobro završiti pjesma…na kraju ipak nema mrtvih…samo neki moraju otići:))
    Ok ,sad bez šale…ni ja ovaj stil ne razumijem..a osobito me zanima…o čemu se u pjesmi radi?:))Jer ja imam osjećaj da je sve nabacano bez reda i smisla.

  3. hehe :))
    pa to je kao neka moderna poezija…mene poezija uopce nije zanimala dok u skoli na izbornoj iz hrvatskoga nismo to radili.
    ispisala sam si na jedan papir riječi koje su mi prve pale na pamet i samo ih slagala…inspiraciju uglavnom dobijem kad sam tuzna,razocarana,ljuta…
    pjesma naizgled nema smisla, ali tocno opisuje kako sam se osjecala- bez reda i smisla 🙂

  4. Eto i ja ti zahvaljujem na pojašnjenju…i zaključujem da se meni ta moderna poezija nikako ne sviđa…zanimalo bi me kako pišeš modernu poeziju kad si staložena,sretna,zadovoljna i pomirena sa svijetom oko sebe?:)Lijep pozdrav.

  5. shadea…kad si sretan, staložen, zadovoljan i pomiren sa svijetom, onda ne pišeš poeziju :)))

    Slabašnu djecu radost rađa
    I njezin porod brzo gine.
    A pjesme rasplamsane bolom,
    gore ko svjetla za daljine.

    Eto…kad On tako kaže, onda tako i je :)))

    1. No da…po tome ispada da se tuga i bol žele podjeliti s drugima tj.žele izaći iz duše…a sreća…e ona se čuva samo za sebe i ne djeli se nego se u njoj uživa.Ja se ne slažem…ali nismo svi isti i dobro je da nismo:)Ja i sreću želim podjeliti :))Eh al´ ga pametujem…neću više:P

      1. ne mislim da ih čuvamo za sebe…sreća se dijeli olako, s prijateljima i poznanicima, vodimo ih na piće, smijemo se zajedno i kupujemo bezvezne poklončiće raznježenio i razdragano. I svi vide i znaju našu sreću. S tugom je malo drukčije, nju teško dijelimo s bilo kime, a najčešće nam je neugodno opterećuvati druge svojim problemima. Poezija dođe kao neki ventil. kao da si viknuo u rupu u zemlji “car ima magareće uši”:)) Nitko nije čuo, a ipak si nekom rekao :).Njabolje da opet kopi pejstam Cesarića, tko to može reći bolje od njega :))

        KRIK

        Čitavog dana bol mi buja,
        Zamjetljiv tek u glasu tihom,
        Al’ dođe noć, i razlije se –
        I najedanput kriknem stihom.

        Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet
        Da uokolo traži jeku,
        Razdijelio sam svoje srce
        Međ braću neznanu, daleku.

        I krik moj luta, luta, luta,
        A kada srodno srce prene,
        Da l’ ono sluti da je pušten
        Iz noći mučne, probdivene?

        ETO…:)

  6. cijenim sva misljenja, jer o ukusima se ne raspravlja 🙂
    a i slazem se da ne pisem bas poeziju kada sam sretna itd…tada sam sretna i ne razmisljam bas o tome, nego jednostavno uzivam^^

  7. pa dijelim svoju srecu tako sto uzivam u njoj 🙂
    vise volim izaci van s drustvom kada sam sretna i kada se super osjecam, time zracim i prenosim takvu energiju.

  8. Genijalna pjesma…!!! Ja sam bez teksta. Puna je emocija i slika, čovjeka i života. I čitajući komenatre, poželja sam da kažem da se poezija ne objašnjava, poezija se doživljava, što više raste više je samostalna, kao djeca… 🙂 Nema potrebe da se pjesnici objašnjavaju, pjesnici se daju kroz stihove, i nije li to već dovoljno nesebično, ko želi da shavti i prihvati, prihvatit će i tugu i sreću… Nastavi Electric, genijalno je!

    1. Vidiš …baš mi je drago, iako nije to neka moja mudrost. Dokaz tome su pjesme…najbolje su nastale inspirirane samoćom, patnjom, tišinom, otuđenošću i takvim stvarima.
      Sreća jednostavno nije inspirativna kategorija :))
      pozz

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting