STREPNJA

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Prošetat pođoh poslije dužeg rada

da udahnem punih pluća zrak,

za tijelo i dušu to je nagrada

koja će umoru izbrisat’ svaki trag.

 

Oprezno koračam, bezbrižan nisam,

vozila, koja bezumno jure, gledam,

jer vrijeme je ludo i dobro znam,

iznenadit se olako ne dam.

 

U naše doba nasta nov i čudan šport,

bez razloga pucat u ljude – olako,

kojima ne znaju ni dob ni spol,

samo zato jer im se hoće tako.

 

Iz automobila, često se dešava,

dok vozač vozi prozor je otvoren,

tko prvi naiđe ništa ga ne spašava,

smrtonosnim hitcem bit će oboren.

 

Od auta se skloni, parkom se prošeći,

ali ne hodaj mirno, dobro otvori oči,

razbojnik sa željeznom šipkom prijeteći

iza svakog stabla može da iskoči.

 

„Pare ili život!“ odlučno izusti,

da drugi ne čuju, ne odveć glasno.

Ako novca imaš tada ne propusti,

brzo vadi jer moglo bi bit’ kasno.

 

Ne očekuj tada hvala da ti reče,

sretan budi ako te ne ošamuti,

da budeš „zbrinut“ dok on uteče

i dok mu se ne zametnu puti.

 

Težak je u gradu danas život pješaka,

opasnost ga prati na koraku svakom,

nad njim je vječno stisnuta šaka,

koja prijeti sudbinom opakom.

 

Bježati treba, ali čim i kamo;

avionom, busom ili možda vlakom?

Eksploziv podmetnut često je tamo,

nebo će učas postat’ tvoj novi dom.

 

U divljaštvo svijet se povratio,

nesigurnost svim je zavladala,

bratska ljubav umri, Mars se osilio,

ali, ipak, živa nada je ostala.

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting