Stih

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Ove dane sam obojio nekim bojama novim, k’o da su iz proslog svijeta

k’o da ovo nije moja planeta.

Te boje su svjetle, akvarel bez vode, plavetnilo me cini snaznijim,

sve sto radim nema kaznu jer srcem idem oduvijek.

Ono sto se ne moze platit je za moje srce lijek.

To je cesto iskreni osmijeh.

U ocima sa dusom ja trazim svjetiljku u mraku, u toj pecini je hladno,

ali sam nisam, pa cak tuznu pjesmu vise ne moram ni pisati.

Ali u njima prezivjeh, tako sam disao.

Stih je moja najveca stvar, mozda je urodjeni kvar…

Ne vene to cvijece, dacu ti ga i kad budem star.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting