STARICA….(pjesme u priči)

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Tišinu starinske sobe
jedino kazaljke još poznaju.
Izborane ruke sliku uzimaju,
nježno prelazeći prstima
po dragom liku
koji se smiješi.
Suze usahle nisu u
očima bez sjaja.
Ne pita tegobna tišina
staricu ništa.
Još malo pa će kazaljke
pokazati vrijeme za počinak,
u postelju hladnu.
Sklopit će oči starica i ove noći,
sa željom jednom
što godinama želi.
Da sina vidi
dok vrijeme odkucalo nije,
da ga samo još jednom
po dragom licu pomiluje.

Nas dvije

Ječi kapija koju vrijeme štedjelo nije.
Iz avlije dopire miris
pekmeza od šljive.
Dok otvaram kapiju,
prošlost ovdje zastala je.
Pokucam nesigurno,
sa strahaom iščekujući
dobru dušu iz djetinjstva mog.
Na pragu,ispod šarene marame,
skriva se osmijeh dobrodošlice.
Drhtave ruke grle me,
oči suzne prepoznaju me.
Još uvijek u starom okviru
slika njenog sina,
što zaboravi da majku ima.
Nudi mi pekmez i
sa bolom u očima,
govori kako je i
ove godine uzalud ga pravila.
Pusta osta avlija,
bez smijeha unučića.
Sa kamenom u grudima,
odlazim i ja……

16 thoughts on “STARICA….(pjesme u priči)

  1. uhh Faiza ovo je baš tužno i sjetno,dakle sin je živ ali ne dolazi vidjet majku,podsjetilo me ovo na gradonačelnika Bandića i njegovu majku koja živi u svojoj kolibi u kamenom kršu sa maramom na glavi,mislim da on svoju posjećuje:) pozdrav!

    gledao jednom prilog na tv-u pa me se dojmilo kao i ova tvoja pjesma.

  2. tužno i svakodnevnica oko nas..Marijin kom.me juče naveo da objavim ove pjesme,imam još jednu o mojoj starici:))
    Nema granice mog razočarenja,sin je živ ali nema vremena za majku.A i gradonačelnik će ostariti..Kako ćiniš dobro,tako ti se i vrati–kad-tad..Lijep pozz.Jim i hvala na kom:))

  3. Vratila me ova pjesma u djetinjstvo i izmamila suze na oči. I ja sam imala jednu dragu staricu, koju nitko nije volio, a meni je bila tako posebna, puna tuge, mudrosti i velikog srca. Kod nje je bio kruh bolji od svakog kolača i isplatilo se dobiti šibom svaki put kad bih se nakon par sati vratila od nje. :)) Nažalost umrla je prije nego sam posve odrasla.
    Stariji ljudi su kao djeca, ne traže ništa osim malo pažnje. Ali nekada smo ljudi nemilosrdni i u strci nemamo vremena za neke ljude, a zaboravljamo da ćemo možda i mi dijeliti njihovu sudbinu.

    Svaka čast, faiza. Jako lijepo napisano. Velika si ti duša.

    Pozdrav……

    1. I ti si velika duša Lola,kad osjetiš ovako pjesmu.Žao mi je što nisi uspjela odrasti dok je bila živa.Ja se isto više ne radujem kad prođem pored zarasle staze,a nje nema..Sami sebi odaberemo mnogo toga u životu ali mislim da dušu kamenu svako može otopiti ako želi.I danas sretnem sina koji se vratio ali kasno…Hvala na divnom kom.i čitanju:)))Veeliki pozdrav

  4. Ah draga moja.Svi mi po nekad zaboravimo da ćemo jednog dana biti stari.Trebali bi se ophoditi prema našim starima onako kako želimo da se naša djeca nekad ophode prema nama.Tužna i tako česta slika usamljenih,starih života.
    Svaka čast za pjesmu. Pozz :)))

  5. super pjesma starice sa maramicom u ruci što stoji uz tihu rijeku, poslije kuća, dom, miris vatre i okus domaćeg pekmeza

    možda je baš taj zaljubljeni mladić uz rijeku njen sin što joj ne dolazi,

    moje slutnje

    ugodan dan želim

    SFD

    1. hvala SFD na komentaru:))zaljubljeni mladić nije sin starice ali podjeća na njegaIma još jedna o starici ali nju ću poslije objaviti(ove su bile zakopane u arhivi)Lijep ti dan želim

  6. Na otocima u Dalmaciji još se ne živi po europskim običajima. Još se obitelj sastoji od nekoliko generacija. I kada im dođete u posjete,uz domačine tu su djeca, a negdje sjedi i stara nona koja povremeno upućuje komentare. Svi su tu, svi žive jedan život, uče jedno od drugoga, i to je vrijednost koja se u gradovima već istopila.Pozdrav!

  7. svaka ćast..odlićna pjesma…situacije u kojima čovjek ne može ništa ..osim otići s kamenom u grudima..našalost ovakve teme nikada neće “zastarjeti”….rastuži me majke mi:))

  8. hvala ti druže:)..što je žalosnije postoji još jedna pjesma gdje zaista sva bol ne može da se mjeri..pozdravljam te u ovo vrelo popodne i ne budi tužan..takvo što se tebi ne može desiti pa se sad smješkam jer mi drago što na svijetu nije sve crno…pozz.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting