Starica

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Stojim pred ogledalom

Nakon još jednog umornog dana,

Dok šminka i lažni osmijeh

Padaju s lica umorna, izborana,

Kad svaka crta je krivudava, izobličena,

Gledam svoj odraz i pitam se :

“Tko je ona?”

 

Svake me večeri u krevet prati

To nepoznato lice,

I dok me sjećanja kroz san vode,

Dok muče me sitnice,

Dok se pitam hoće li me ikad više

Iz sna prenuti ptice,

Postajem samo prazna duša

S mnogo tužnih uspomena,

Izgubljeno dijete u kaosu života

Što još čeka neka bolja vremena..

 

Smisao tražim, razlog zašto živim.

Jesam li išla pravim putem ili krivim?

Sjećanja me vuku na stare dane ,

Ponovo počinju boljeti stare rane.

Gdje je nestala ona iluzija o životu

kada je dijete u meni

Srcem vidjelo svaku skrivenu ljepotu?

 

Gdje sam sada?

Osmijeh mi je postao tek formalnost,

U što se pretvorila moja stvarnost?

Izgubila sam radost, nadu i vjeru,

Putem sam zalutala u krivom smjeru.

Život mi se čini poput slijepe ulice.

U ogledalu vidim samo prazno lice

Koje ne vesele kao nekad sitnice.

U očima mi tek odbljesak prazne duše

Koju život koji živi i stvarnost guše.

Svakoga me dana u ogledalu promatra

Izborano lice starice i pita se

Vrijedi li život koji je živjela išta?

Jer osim prazne duše, u ogledalu nema više ništa…

7 thoughts on “Starica

  1. Jedan doktor je jednom prilikom rekao: Kako zivimo, tako i izgledamo, ima istine, ali mi i sami biramo, pa se ne trebamo mnogo zaliti, pozdrav!!!!!

  2. Napuni dušu ljepotom…prirode…neba posutog zvjezdama…ili samo osmjehom nečijih usana…sitnice žive u nama…ne daj da prekrije ih tama…
    Jako lijepi stihovi Ana!
    Topao pozdrav:)

  3. Opisala si problem mnogih žena, pa i muškaraca, koji zbog nametnutih vrijednosti mladosti i ljepote, osobito u poslovnom svijetu,ne mogu u miru i lijepo starjeti, voljeti svoje lice sa svim borama koje je urezao život.Pjesma govori o razočaranju životom, razmišljaš o sebi, svojoj prošlosti,a duša ti vapi za ljepotama života;cvrkutu ptica,skrivenim ljepotama…Draga ana; zavoli iznova sebe, svoje lice onakvo kakvo jest, ono je tvoje, cijeli te život pratilo, ono je tvoj drug u besanim noćima,i piši…piši poeziju i stvarajući nešto za sebe i druge opet ćeš naći puninu života. Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting