Stakleni čovjek

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Polako korača zemljom.
Korak mu je nečujan, tih:
On ne može,
On ne smije.
O Bože!
On je načinjen od stakla

Koje se može razbiti u
Milion komadića,
Ako ga takneš.
Zato je on na oprezu,
Daleko od tvrdih ljudi,
Daleko od samog sebe –
Daleko od svoje biti.
Izoliran,
U samoći svoje sobe
On čeka n

Da u nju z
akorači.
On voli noć i zvijezde,
I sve što je udaljeno i tajno,
I sve što svijetli u noći.
Mjesec je njegov prijatelj,
Puste ulice
Njegove su prijateljice.

5 thoughts on “Stakleni čovjek

  1. Osamljen, loman, otuđen od ljudi i od samog sebe, čovjek slab, nemoćan, čovjek današnjice. Sviđa mi se ponavljanje osobne zamjenice. Naglašava njegovu bit i daje zvučnost stihovima.Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting