Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Oduvijek sam htio biti sretan,
i tražio sam tu sreću u pukotinama znanja.
gdje je mudrost izmicala.
Čak, bi ju znao izmisliti, odglumiti.
Scenarij je bio po šablonu.
U ladici uspomena bilo ih je mnogo.
A šablon je nepromjenjiv.
I Čuo sam da su ljudi nepromjenjivi
Borio sam se protiv toga.
izgubio sam puno vremena i prilika.
Mislio sam i mislio godinama.
I u radu, sreću nisam pronašao.
Gazio sam močvarama hedonizma.
Koracima velikog diva,a i malog patuljka.
Plašt stida, oklop srama,mač krivnje,
Ratnik plaćenik sam postao.
Svećenićko odijelo obukao,
drugima za svoju sreću, strahom propovijedao.
Umjetničkim slikama, svoju sudbinu predviđao.
Evo sad, i stihove prazne pišem.
i shvaćam.
Ljudi se zaista ne mijenjaju.
i ne trebaju.
Sretan je onaj koji to spozna.