Srce

Ti umireš,

ja postojati prestajem,

više se ništa ne odupire,

kiša niz lice liti ne staje.


Suze teku,

plamen svijeće gase,

ulijevaju se u rijeku

koja ide k moru vječne patnje.


Samo još u sjećanjima

može se tračak negdašnje sreće pronaći,

ipak u dugim noćima nesanica

posljednje trunke njene u iščeznuće odvlači.


U meni je sve nestalo,

s umiranjem se tijelo pomirilo,

biće se nije prepalo

kad je u smrt provirilo.


Oboje smo otišli,

sada smo između vječnosti i ništavila,

puninu nikada nismo dostigli,

no ljubav je to što nas u ovom limbu izdvaja.


Sve je s nama prošlo

što bilo je nekoć s tobom i sa mnom skupa,

ali ostaje trag da srce je moje za tvojim pošlo,

ono i mrtvo za tobom žudi i zbog tebe lupa.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting