Spomenik bezćutnosti

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Na kratkom putu,vlakom za Zagreb,
ugledah šumarak,zelen ko iz bajke,
u njem koliba od dasaka i pruća sklepana,
kao spomenik bezćutnosti,uspravno stoji.
U kolibi starica bezvoljna ,sijeda,
samotne dane u mlitvi broji.
Krevet joj stari madrac i nešto krpa,
pokrivač,nečija odbačena deka,puna rupa,
U kutu kolibe,peć hrđava sva,
na njoj lončić od čađi crn,
tko zna što u njemu ima,
možda šaka krumpira,ili zjapi prazan.
A nije uvijek tako bilo,
i ona je nekad imala topli dom,
suvremenih pomagala pun,
sve do trenutka,do kojeg je nekom bila potrebna.
Dobra starica ,kakva je bila,
sve je najdražima darovala od srca,
samo taj komadić šumarka zaboravila.
Ne proklinje ,ni ne mrzi,
što istjerali su je tu,
i da želi nebi mogla,
ta ona im je život udahnula,
i ljubavlju srca grijala.
Milostinju ne nosite,poručuje,
ništa nemam ,samo ponos mi još ostao.
Od boga milodare samo primam,
od ljudi toplu riječ
i otvoreno srce,samo da me sluša.
Boga moli da što prije po nju dođe,
odvede je sa sobom na prostranstva nebeska,
da hoda bosa,livadama cvjetnim.
Neki dan ,opet putujem vlakom,
šumarak je još isti tu,
u njemu graja ,i cvrkut različitih ptica,
koliba nestala,kao da nikad nije ni postojala.
U sjećanjima mojim još uvijek stoji,
kao spomenik ljudske ,ili neljudske bezćutnosti.
Ponosna starica,otputovala tiho ,
kažu prolaznici što su je našli,
nošena krilima nebeskih čuvara,
u neka sigurna i bolja vremena.

 

 

 

 

 

 

 

13 thoughts on “Spomenik bezćutnosti

  1. Puno je takvih sudbina. Sjećam se Percla i Starog Pjera. Sve više sirotinje, sve manje socijalno osjetljivih. Dobro si oslikala i problem i ljudsku nezahvalnost. bravo baka.Pozdrav!

  2. dobro opisano bako,dok si sluga imaš druga..a kad više ne možeš a želiš to je nedovoljno…tada kao da svi oko tebe čekaju da odeš ka bogu..svaka čast za ovu pjesmu..lijep pozdrav

  3. Hvala Marija,Dragice,Akrape i Petre na čitanju i komentarima.Istina je ne moramo daleko putovati već se okrenuti oko sebe i vidjeti čemo mnogo ovakvih nesretnih ljudi.Ovaj svijet postao je sve okrutniji,cijeni se samo materijalno a ne duhovno.Ugodnu noć svima želim.

  4. Tužna sudbine jedne starice koja je nekad imala sve,a sad što je najgore svi su je zaboravili..
    Znaš Bako,često imamo iste teme u pisanju.
    Ja vec imam dvije napisane pjesme o starici koju je sin zaboravio:))
    jutarnji

    1. Hvala Faiza na komentaru,očito obadvije hodamo otvorenih očiju kroz život pa uočavamo nepravdu u ovom okrutnom svijetu.Inače pjesma je zasnovana na stvarnom slučaju.Pozdrav.

  5. Ja nisam mogla ne zaplakati na ovu pjesmu.Ali stvarno.Dirnula me tako duboko.Posebno jer znam da je ovakvih slučajeva sve više…
    Možda i ja jednog dana tako završim.
    Pozdrav draga bako. 🙂

    1. Hvala Škorpi,i mene je ovakva bazosječajnost zgrozila toliko da sam je morala zabilježiti.Nemoraš se bojati ti koliko sam pročitala ne kupuješ ljubav materijalnim već ju nesebično gradiš druženjem i igrama sa djecom.Ja imam dvoje odrasle djece i veoma sam sretna sa njimai unucima.Pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting