Sonet XII

[Ukupno: 2   Prosjek: 4.5/5]

U ponoru ništavila što me htjede slediti,
Proljetno gdje cvijeće procvjeta,
Probudi se sjeta,
U moru misli što ne mogoh urediti.

Poput sjene iz sna
Kretah se izgubljen,
Razočaranja očajem zarobljen,
Dotakavši nadom sljeme dna.

Što god htjedoh uraditi,
Uspjehom promašaja,
Većinom uspjeh ostvariti.

U agoniji što za smrću žudi,
Ništa ne videći od očaja,
Ti me oštro prekori i pokudi.

6 thoughts on “Sonet XII

  1. Ivane, tematika pjesme je za lijep sonet, pa čak i kitice su dva katrena i dva terceta. Ali sonet zahtjeva u svakom redu/kitici isti broj slogova (ovisi o pjesniku za što se odluči), npr.:
    Talijanski najčešće u jedeneastercu,
    Njemački je pisan najčešće u dvanaestercu,
    Poljski najčešće u trinaestercu,
    U Hrvatskoj je najčešći deseterac.
    Osim slogova bitna je i rima:
    Alternirajuća struktura okteta i dva rasporeda sesteta
    ABAB/ABAB/CDC/DCD
    ABAB/ABAB/CDE/CDE
    Obgrljena rima okteta i dva rasporeda sesteta
    ABBA/ABBA/CDC/DCD
    ABBA/ABBA/CDE/CDE

    Možda tvoje pjesme pripadaju u moderni sonet!? Ali imam iskustva s objavama soneta, pa ako sam nešto fulala urednici (tamo gdje postoje urednici) su me upozorili, te sam korigirala. Puno sam naučila o formama poezije i jeziku od kada objavljujem na portalima i dobronamjerne savjete uvijek prihvaćam.
    Oprosti, što sam si dozvolila komentirati, ali mi je žao s obzirom na naslov pjesme i tvojoj sklonosti toj formi da nije napisana pjesma u pravoj formi soneta.
    Lp!

  2. Nisam napisala sve mogućnosti rima, evo onih koje sam zaboravila:
    • Francuska
    Obgrljena rima okteta i dva rasporeda sesteta
    ABBA/ABBA/CCD/EED
    ABBA/ABBA/CCD/EDE
    • Engleska
    Tri katrena s alternirajućom rimom i jedan par rima
    ABAB/CDCD/EFEF/GG
    Napomena:
    • Italija (najčešće u jedeneastercu, ako je osmerac onda je tal. sonetto minore.)
    Laka noć i veliki pozdrav!

  3. Draga Sissi,

    hvala od srca na dobronamjernim komentarima. Volim pisati sonete, ali ne isključivo i samo njih. Obično se prepuštam osjećajima, bez da strogo pazim na formu, tek kad mi se slože prve dvije strofe kao sonet, počinjem usklađivati rimu na posljednje 2, ali ne pod svaku cijenu. Ne želim postati parnasovac, pa pisati savršenu formu bez života, topline i dubine. Zato se može dogoditi i događa se ispad u broju slogova. 2 katrena i 2 terceta su tu, rima je uglavnom ABBA/ABBA/CDE/CDE, tako da i to odgovara. Jedino što nedostaje je broj slogova. Stihovi se mogu donekle izbrusiti, pa Petrarca ih je godinama brusio do verzije koju mi danas čitamo. Tako da ih i ja mogu donekle brusiti ali ne na štetu sadržaja, tako da ću radije kršiti formu, nego njome robovati. Mislim da je bit poezije prenijeti osjećaj što izvornije, s tom dubljom dimenzijom oploviti dubine koje možda i nisu dostupne nekome tko ne razmišlja pjesnički, i prenijeti ih na način da svatko tko ih čita srcem osjeti treperenje ili dio onog što je pjesnik osjetio pri pisanju. Forma je ok i to je nešto lijepo i prekrasno, ritmično zaokružuje pjesmu, čini je zvučnom, melodioznom, ali nije uvjet. To je moje skromno mišljenje, a u prilog tome može se uzeti primjerice bilo koji Matošev sonet gdje isto nije svaki ali baš svaki stih s jednakim brojem slogova, a svejedno su prodrli u srca onih koji su ga otvorili. Naravno da je prikaz pjesme važan, lijepo je “Rijeka bez povratka” komentirala na ovome Portalu prije nekoliko mjeseci, poezija nije neko nabacivanje motiva, pa čak i rima bez smisla i dubina, onda se pretvara u dronjke a to nije interes ni jednom istinskom ljubitelju poezije.

  4. Bravo, Ivane, dijelim tvoje mišljenje…. kad pravila dobro upoznamo, treba ih probijati, ne slijepo slijediti, inače nema razvoja ni rasta…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting