Sonet VIII

[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Očiju tvojih gde jedino ima –

U gomilama prostih bledih skica

I jedva čitkih stihova i rima,

Puteve tražih makar do tvog lica.

 

I kad je staza postajala manja,

Ja otkrih tajne odaje sećanja

Kako bih reči za tebe ukrao, –

Ali sam sramno lutao i stao.

 

Tu šum sam poznat disao, a tada

Skriveni oblak sa druge planete

Zagrme burno, te postadoh dete

 

U gruboj igri vetrova i grada,

U nežnom plesu pesme i usana,

I stih tad sleti kao prvog dana.

 

2017.

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting