Sonet VIII

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]
Tek djelića sjećanja pune.
 Sjaje milinom i ljepotom,
 Zrače nježnošću i dobrotom
 Blistajuć ko zlatne krune.
Sjaj taj bješe nov,
 Sličan nekad suncu proljetnom
 A nekad zenitu ljetnom
 Što oblikuje prirode cijele zov.
Je li  to napast,
 Što prijeti nutrini?
 Silna ko antička strast.
Ipak zaustavlja ona milinu,
 Vatrom dok plamtjeh u punini,
 Oćutjeh tu toplinu.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting