Sonet VII

Ukopane u zaboravu strašne, 
 Strahom misli skrivene,
 Zaboravom pokrivene,
 Izviru onako požutjele i prašne.
Bude čežnju i milinu,
 Ćute ljepotu,
 Čine dobrotu, 
 Mirom ispunjaju puninu.
Nosim ih u srca dubini.
 Oslikavam ih stihom,
 Što svijetli u tamnoj tišini.
Nježno kao harfine strune,
 Miluju mi srce krišom;
 Tek djelića sjećanja pune.

2 thoughts on “Sonet VII

  1. Poštovani doktore, samo bih vam htjela reći, sad kad su nam vratili komentare, kako pišete predivne ljubavne pjesme.
    Samo nastavite tako.
    Pozdrav

    1. Hvala Plavo-Sunce. Puno znači pohvala posebno od osobe koja istinski poznaje i voli poeziju. Ne poznajem Vas ali vaše pjesme Vas predstavljaju na najbolji mogući način. Hvala na lijepim riječima i na nadahnuću iz Vaših pjesama.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting