Sonet VI





Pokidane prašne,
 Sjećanja pune,
 Osjećajem čudne,
 Nutrinom zvuče fuge strašne.
Zvuče gromko,
 Čvrsto čelično,
 A opet nježno,
 Srcem glazbu zvonko.
I dok tišinom slušam,
 Zvuk taj mili i dragi,
 Ljepotu tvoju u daljini kušam.
Jesu li to tek krhotine prašne,
 Sjećanje skrivenih u vlagi,
 Ukopane u zaboravu strašne?

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting