Sonet V

Ti dotaknu strune,
 Odveć prašnjave
 I šture,
 Što milinom sad su pune.

 Procvaše tad ljubice
 Nježne a divlje,
 Ptice zapjevaše življe,
 Nanovo zaživješe napuštene ulice.

 Srce zaigralo sonatu,
 Tihu  poput toka,
 Rijeke što sja uz Grad tu.

 Nestahu tako misli strašne,
 Maglom savskog rukavca toka
 Pokidane prašne.

One thought on “Sonet V

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting