SNOVI

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

U snovima mojim tebe sam sanjao,
tvoj osmjeh vragolast jasno sam čuo,
tiho si mi u uho šapnula,
da pođem s tobom u plave visine
gdje zvijezde danju titraju
a mjesec se vragolasto smije.

Sve mi je to nestvarno bivalo,
zar čuti mogu smijeh mjeseca
u grobnoj tišini nebeskog mira.

Po beskraju neba ljubav me vodila,
ta divna haljina njena od tila,
što leprša zrakom k’o jedra od brodova,
moju kosu mrsila, lice milovala,
sve je tako nestvarno i čudesno bilo.

Da vječno traje taj san, duša mi žudi,
svi snovi, sva ta ljepota, duši mi godi,
i svaki tren u ljubavnom letu nek traje
i neka nikad ne stane.

Pod bosim nogama zaškripalo morsko žalo,
u očima mi još taj prekrasni let iskrio ,
voljenu svoju nježno sam grlio
mekšu od svile lakšu od perja galeba,
ljubio sam voljene svoje dva oka snena.

Još jednom poželjeh let u visine,
da gledamo more, i vale od pjene,
svu ljepotu sunca u zalasku,
zlaćani odsjaju na morskom valu,
i galebe u letu na počinak kad krenu.

Ah, kako sam sretan, pomislih na trenutak,
voljenu sam svoju rukama zagrlio,
na licu mom neku toplinu oćutio –
to usne su moje voljene
što me budi u zori jutarnjoj,
i riječi ko jeka odjekuju
…dobro jutro moj voljeni…
tad spoznah da vječno će trajati
svi snovi moji i java u snu beskrajnom.

12 thoughts on “SNOVI

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting