Snježnoplavi blues moje sjete

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Slušali smo blues
i pričali o smislu života
o stotinama pitanja koja vrište…a odgovora nema
i kako smo slični…
i mrzimo laž
i pohlepu i lažne ljude
i volimo Floyde …
i čekali smo jutra
sa mirisom rose i okusom rastanka
uz čarobno šuškanje gramofonskih ploča…
Povezanost…bliskost
nikada prestala…
a bili smo djeca
i šetali parkovima u jesen
i trčali po kiši…obavijeni dimom i riječima i uljuljkani u snove
i…
.
i prošle su godine…previše godina
i nismo znali jedno za drugo…mada negdje duboko
zatvoreno
zakopano
tražili smo se…u maglama i istim onim kišama
i u slatkom šuškanju ploča…
i poput čarolije…
našli se ..slučajno
mada ne vjerujem u slučajnosti
a on se deklarirao kao skeptik
koji ne vjeruje u čaroliju…
samo u realnost i dokazive stvari

i nastavili smo tamo gdje smo stali
bez protoka vremena
bez distance
bez neugodne šutnje
ili dosadne tišine.
bez tajni…

i pričali smo puno…o svemu
bez tajni, zadrške, cenzure
i sanjali svoje snove
razumjeli se mislima
i pogledom
i grlili osmijehom.

i sjećao se svega
svih mojih riječi
i pitao me jesam li se promijenila…
i što osjećam kada sam sama
u mraku …sa svojim mislima
jesam li ona ista…kad sklopim kapke
i čudili smo se…i smijali puno, do suza…

mada smo nekako znali…
i čitali između redova
i vidjeli ono neizgovoreno, sjetno
…jer okolnosti su bile takve
i nije bilo vrijeme.

i poput nekog prešutnog dogovora
obećanja ili zavjeta
u kojem nisu bile potrebne riječi
niti prisege
jer smo znali…
da je ovdje i sada
jedino što je važno
i što nam treba da se osjetimo potpuno
i sigurno i pripadajuće
i voljeno
bez garancije da će sutra biti tako
jer…znali smo
da je ljepota u nepredvidivosti
i da je samo trenutak bitan
prekrasan trenutak u vremenu
gdje ne postoji vrijeme niti mjesto

jer…bili smo svoji…i to je jedino bilo bitno…
trenutak kada smo slušali onaj snježnoplavi blues
i pričali pogledima
čitali si misli i grlili se riječima.

2 thoughts on “Snježnoplavi blues moje sjete

  1. Vauu Maisy, očarana sam tvojom pjesmom!!!
    Hm… sad se vraćam mislima par godina unatrag i stajem baš u onom vremenu kad sam misila da to nije to , da još nešto treba…. eh tek sad vidim da je to bila prava stvar i ništa više na ovom svijetu mi nije trebalo!!! Jer tada je samo srce govorilo….

    Pozdrav Maisy!!!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting