Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Livadu skriva samoća
a gavran zaziva snijeg,
pramen se magle vuče,
jutarnja slana pala;
bijele se doline i brijeg,
niz goru vjetar vije,
venu niz polje trave
i drhti zeba mala.
Na snopu suhoga kukurijeka
dva se pozdravljaju mrava,
po obrazima se dugo
miluju ticala nježna…
„Ne zaboravi mene…“ – uz plač je uzdisala
ljepotica tananog struka,
gorska princeza snježna.
„Ne zaboravi mene…“ – opet će doći cvijeće,
opet će granuti sunce,
bljesnuti ljiljan u travi,
opet će orao stari
kružiti krugove sreće,
pjevat će ljubavne pjesme
snježnoj princezi mravi.