Snaga sopstvene nemoći

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]
Zuje mi misli.
zuje mi uši.
Noć je teška,
probdjevena.
U crnome mraku,
ko'u brzom vlaku,
naviru sjećanja,
zaboravljena.

I nikako svjetlo
da nadvlada tamu
u zabitom kutku 
tmuste sobe,
da ispružim ruke
novome danu
i pobjegnem, od
tjeskobe.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting