Slutnja

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

San i java opet skupa

isprepliću se tako živo –

jedan park,  jedna klupa

i ovo nebo golublje sivo.

 

Probudila se neka slutnja

da uspavanu dušu dira,

lagano, nježno kao lutnja

u daljini kada svira.

 

I nada neka pojavi se sama

kad god se bliži proljeće

da zacijeliti će stara rana –

ne, ne vjerujem…boljet će.

 

Boljet će zato što ni proljeća

već odavno nisu više ista,

jer se pamti nekog ko se ne sjeća,

a vrijeme nije učinilo ništa.

 


 

13 thoughts on “Slutnja

  1. Nježno..a bolno…prelijepi stihovi dragi San!
    “Probudila se neka slutnja

    da uspavanu dušu dira,

    lagano, nježno kao lutnja

    u daljini kada svira.” ova strofa mi je posebna!!
    Ostavljam ti osmjeh:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting