Slušam

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Slušam svijeću
kako gori…
U sobi nema nikoga
pa ni mene.

Vani traje sumrak
a tako je od jučer.
Mirujem negdje
kraj prozora i ne obazirem se
na kroničnu
nekrozu duha.

U susjedstvu
majka uspavljuje
svoje mrtvorođeno dijete:
“Nu – na – ni – na – moja malena…”
a pogrbljene i gladne sjene
prave im društvo.

Vrijeme se ne smije
(ne više)
i trenutak je za naplatu
i svi su u dugovima.

Čekam. Svijeća treperi. Umorno.
Sutra ne dolazi.

Ljudi su u kućama,
polako ih spaljuju
da si ugriju duše,
i ne izlaze van
jer pepeo je već bio
u njihovim očima.

Koje je boje jutro?
Čekam. Crvi su na svijeći,
izgledaju gladno i strpljivo.

Čekam.
Da netko mi kaže
je li svijet ikada više
ponovno udahnuo?

4 thoughts on “Slušam

  1. Bože antherak, kako je crn svijet tvoje pjesme,sve je mrtvo,ružno, trulo,čak i svijeću koja gori za žive mrtvace već proždiru crvi.Ali pjesma je jaka, udara.
    Pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting