SLOMLJENI MOST

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

u meni se gase baklje

grada na Savi

u meni se isparavaju

valovi zadovoljstva

u meni nestaju

ruže crvene boje

 

događa se svaki dan,

sve je isto, monotono

bez pokretanja naprijed,

gore-dole

 

u meni tvoja ljepota

prestaje biti dodir božice

 

kraj svemira sam,

zid od kojega se odbija

sve prozirno, ali dobro

sve kameno,

sa dobrim temeljom

 

događa se ono što ne bi trebalo

ali je neizbježno

to je dio dana uz Savu,

to je dio noći

kada prestaju moje moći.

 

u meni vjetrovi

nalaze slomljeni most

zaobilaze me

16 thoughts on “SLOMLJENI MOST

  1. “kraj svemira sam,

    zid od kojega se odbija

    sve prozirno, ali dobro

    sve kameno,

    sa dobrim temeljom”
    SVIDJA MI SE PJESMA,POSEBNO STIH KOJI SAM IZDVOJILA.BRAVO!!

  2. Izvrsni stihovi dragi SFD!
    I zar postoji netko tko bar ponekad nije tužan,nesretan..pa čak i morbidan u nekim situacijama…
    Osmjeh i topao pozdrav ti šaljem:))

    1. postoji i tužan i sjetan i ostavljen kao goli kamen,
      i ja sam ju u takvom trenutku napisao
      a ono morbidno više figurativno,
      nitko ovdje nije morbidan
      možada samo ja,

      ulazim ti u lijes
      treba mi tvoja hladnoća
      prsti tupi
      i kosa raštrkana,

      puno pozdrava uz jedan veliki osmjeh malog ponija što došao je iz daleke zemlje amerike, SFD

      1. U lijesu
        hladan zrak
        i toplina drveta
        što okružuje kao utjeha…
        tišina i tama
        i smiraj…
        tako napuštena…
        i tako sama…
        Eto..malo “mračnih” i od mene:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting