Moja ulica

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Moja ulica zove se Samoća
U kojoj zimske krošnje snivaju
Bijeli snijeg na golim granama.

Mojom ulicom neće proći nitko –
Ni čovjek, ni pas i nijedna ptica.
Osim mojih misli
Naslonjenih na pustom zidiću,
Svjetlost noćne lampe bit će
Jedini posjetilac.

Protjecat će tako minute i sati,
Odmarat se misli u svojoj tišini
Dok se sasvim okrijepljena opet
Među pse i ljude u stvarnosti vratim.

 

6 thoughts on “Moja ulica

  1. Iako samotna, lijepa je ta tvoja ulica. Nije natrpana slikama; samo gole grane pod snijegom i svjetlost ulične lampe. Gole misli naslonjene na zidić da predahnu je prekrasna metafora, a i povratak lirskog subjekta među pse i ljude djeluje kao povratak ratnika koji je negdje polizao rane, prikupio snagu i evo ga opet u punom sjaju. Pozdrav i čestitke.

  2. tišina ponekad zna biti tako glasna da razara sve ostale nijanse zvukova,
    sa prirodom se stopimo
    u kapi rose pretvorimo
    pobjegnemo od živih bića
    i sumornih priča
    da napunimo baterije
    razumijemo glasove što nam objašnjavaju svoj postanak

    pjesma mi se u svakom slučaju sviđa

    ugodno jutro ti želim

    SFD

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting