Sličnost

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

”Ima nešto kod tebe

što podsjeća…

na samu mene”,

reče mu ona,

pa se sama sebi

kikotom nasmija.

On je visok…

skoro dva metra

a ona srednja rasa,

čini se, da je tek

do ramena mu narasla.

On je muzičar, nadaren…

a ona samo osluškuje…,

ne umije ni da svira

ni da pjeva…

-zapjeva samo tiho…

nekad ispod tuša,

da niko škripu glasnica

njenih ne sluša.

Nigdje se ne vidi veza…

i kak’ sad da sama sebi objasni

šta je vidjela na njemu,

pa je toliko na nju podsjeti?

On je i daleko…

vidjela ga jasno

nije nikada,

i još juče ni da postoji

nije znala.

A i sada, nema

o njemu mnogo znanja,

poznaje samo ono što

njegove joj oči

u prolazu rekoše;

samo ono što je

s prozora gledajuć’ čula…

I opet… ironije vidi,

-ni glas mu sutra

ne bi prepoznala.

A kaže sva sigurna

i odvažna:

”Ima nešto kod tebe

što podsjeća…

na samu mene.”

A nigdje se ne vidi veza…

i kak’ sad da sama sebi objasni

šta je vidjela na njemu

pa je toliko na nju podsjeti?

Na kraju,

kao i svako dijete

sjetila se da postoji…

i za nemoguće

moguće rješenje,

na um joj padoše

riječi Malog Princa:

“Čovjek samo  srcem dobro vidi.

Suština se očima ne da sagledati.

3 thoughts on “Sličnost

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting