slabo se vraćam …..

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Rupa na nebu je otvorena

Kažu, teška pokora se baca po duhovima sa grudi njenih

Je l’ to tek sudbina koja kopa po dnu rijeke blijede

Možda su patuljci vrtni iz tužnih memoara odlučili napraviti još jedan cvjetnjak

Usrećiti vrijeme koje neizmjerno niz razbijenu bocu teče

 

Službeno smo ovjekovječeni, prikucani na zid kao slika jednog događaja

Trudimo se prilagoditi potrebi budućnosti

što skreće pažnju na pogonsku energiju

 

Srebrni metak je ispaljen, zabio se u trbuh mjeseca koji krvari žuto

Kao i Sunce što baca prvu zraku jutarnju na moje lice oštećeno godinama

Ma znam da mi trenutak ne može ništa, ali suze koje nisam isplakao

skupljaju se u obrazima mojim pod bradom

Ogoljen do mramorne opruge u svojim pjesmama, postavljam se uspravno,

jer drugačije ne znam, tako su me naučila jutra koja su bila bez nje,

 

”Zarobljen u oku zabludjele dame, sprema za mene grijeh demona u vrućoj lavi,

daleko od moga doma, onog što sam nekada srećom smatrao,

vlakom jednom mjesečno posjećivao”

23 thoughts on “slabo se vraćam …..

  1. Dragi Song…ovo je prelijepo napisano! I svašta bih mogla izdvojiti…bojim se da bi bilo previše!
    “Ma znam da mi trenutak ne može ništa, ali suze koje nisam isplakao
    skupljaju se u obrazima mojim pod bradom”…ma sve bih mogla izdvojiti jer je kao cjelina fantastično!!! Jako dojmljivo!!
    Šaljem osmjeh i želim ti noć s mjesecom koji ne krvari…:))

  2. ohoo, poezija u prozi i iz tvojeg pera 🙂

    Ogoljen do mramorne opruge u svojim pjesmama, postavljam se uspravno,

    jer drugačije ne znam, tako su me naučila jutra koja su bila bez nje,

    SFD, ovo je unutarnja energija osjećaja i boli … toliko dobar opis da sam zaista fascinirana. Savršenstvo !

    p.s. patuljci pojma nemaju :))) dobro ti jutro !

  3. Dobro opisan osjećaj trenutka na raskršću svjetova kada se jedan način života urušava,a nismo sasvim spremni na novi. Tako ja to vidim.
    Ugodan ti dan, unatoč svemu. 😉

  4. Pjesma izaziva na promišljanje.
    “Možda su patuljci vrtni iz tužnih memoara odlučili napraviti još jedan cvjetnjak” Možda Song, priroda će sve preživjeti. Samo, hoće li biti ikoga da joj se divi?
    “Srebrni metak je ispaljen, zabio se u trbuh mjeseca koji krvari žuto” sve je izranjavano, sve nestaje, a čovjek u svojoj nemoći trudi se sačuvati sebe-čovjeka.
    Sreća je po redu vožnje stizala jednom mjesečno. Čovjek je imao korijene. Imao se gdje vratiti. I to nestaje… Veliki pozdrav!:)

    1. ja sam skuzio da je mjesec vampir,ako ne i drakula cak,pa ga songy hoce srebrnim mjesecom skinuti:) a ne zna da bi tad mozda ucinio i goru stvar,,mozda smo mi dolje vec odavno mrtvi,a da pojma nemamo….

  5. Ogoljen do mramorne opruge u svojim pjesmama, postavljam se uspravno,

    jer drugačije ne znam, tako su me naučila jutra koja su bila bez nje,

    Savršenstveno SFD!!!
    oduševljena :)))))

  6. poezija u prozi
    Možda su patuljci vrtni iz tužnih memoara odlučili napraviti još jedan cvjetnjak

    Usrećiti vrijeme koje neizmjerno niz razbijenu bocu teče
    to sam izdvojila kao neobično ali fantastično rečeno,kao i cijela pjesma koja je savršena
    poz.Song

  7. To je zaista bila sreća, ali prolaznost sve uništava, što ne znači da prestaje smisao našeg postojanja, a s njim i sreća.

    Pjesma je odlična.

    Pozdrav:)

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting