Skloniste

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Sada kad mogu da izmislim zivot, smrt, pakao i raj,
znam da za moju pjesmu ne postoji kraj.
Sve moze nestati ali ideja nece,
da je srece da zivimo k’o u stihu.

Mogu biti bilo ko, ali svi su zauzeli vec te maske,
ja cu biti JA, jer samo to znam.
Dok god sebe imam necu biti sam.

Padnem, ustanem i opet pobijedim.
Da ozivim idem u svoje skloniste,
to je moj magicni krug, od zivota skroviste,
ne nestajem, i kad budem prestao da disem.
Sve se nastavlja, ostavljam snove tamo gdje nikad nece da se ostvare,
ali ne starim, jer bitno je kako, a ne koliko trajem,
dok ove misli dajem bicu pobjednik svog svijeta.

Mogu biti bilo gdje, u meni je cijeli svijet,
uvijek cu putovati i lutati, mozda mira necu imati,
ali sta vrijedi mir, ako sebe lazem,
ako sve dobijem, a ono unutra izgubim,
ne ljubi se covjek, vec dusa.
Volim ono sto sam u drugom stvorio,
ako tu sebe ne nadjem, moja ladja ide dalje,
zavrsavam tu epizodu i zbogom tad saljem..

Greske su moje lekcije, uce me zauvijek,
ucitelj je zivot, pa opet preko drvenog mosta prelazim,
jer ja ne nalazim dijamante na mjestima lijepim,
vec u pecinama tamnim, tamo sijaju dragulji pravi.

Okicena mjesta su lazna, a moja su izmisljena,
ali najljepsa, to je moje boraviste,
ono sto je u meni, tajno skloniste..

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting