Sjeta

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Polako pada noć

utihnu život u selu,

mati večeru sprema,

za stolom u tišini

sjedi moj ćaća.

Zvono će zvoniti večernju

mi djeca smo još u štaglju

zove nas glas mio,znamo;

mati krunicu će molit.

Sjetno se sjećam dana

idile  mirnog seoskog raja

moje premile majke

umorna ćaće od rada.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting