Sjedalo 16B

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Došavši na autobusnu stanicu brzinski se spremajući se i ostavljajući iza sebe puno toga što duši znači
Putem prema toj istoj stanici koja kažu život znači sjetih se stvari koje sam zaboravio
Uz žamor ljudi kojima isto ta stanica život znači predao sam kartu vozaču…
Ne ugledavši nju kroz gomile ljudi i gomile emocija sjeo sam na prvo prazno mjesto
I kada su se emocije spustile, uz pokušaj smirivanje vlastitog sebe…
Kako su oči lutale kroz prepuni autobus

S pogledom na ljude kojima je tada sam vjerovao teže nego meni pronašao sam nadu da će to sve brzo proći
Uz nekakvi košmar misli u glavi sam vidio nju
Kako sjedi usredotočena na knjigu kako joj tada sam mislio oči samo pokušavaju pobjeći iz ovog košmara
Uz svu tu buku tehnologije ona je izgledala tako mirno i spokojno
A znajući svoju znatiželju, morao sam pronaći kut ne kakvog gledanja da vidim što ta tako spokojna dama čita
U prvi mah učinilo mi se da ne vidim dobro dok sam ja tako par puta uz komešanje gledao i ne vjerovao da mi je to najdraži pisac

Kako sam se brzo spremao za put krajičkom oka sam vidio da je izašla mu nova knjiga naziva Gen s Atlantide
I uz to moje unutarnje komešanje i sada i vanjsko primijetila je dama sa sjedala 16B
Kada sam ugledao taj pogled, probudio se u meni osjećaj za koji nikada nisam osjetio
U prvi mah bilo je to onaj prijekorni pogled ali tu samo jednu milisekundu ne pogledavši dali se smiješi u očima sam vidio najljepši osmijeh na svijetu

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting