SJEĆANJE NA BOŽIĆ

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Gle kako je lijepo kad vani sniježi,
a svijetlost lampe, žuto svjetlo širi,
i izgleda kao da lete bezbrojni leptiri.
Bajka na zemlji, radost u zraku.
Božić stiže, ushićenje svud viri,
toplina doma kroz tijelo se širi.
Mirišu kolači, šuškaju šareni papiri.
Badnjak je, evo slama se žuti,
a dječja svita osluškuje i šuti.
Evo nam tate, iz šume stiže,
nosi lijep bor i kući sve je bliže,
pjeva pjesme, radosne, svete,
jer u štalici rodilo se dijete.
Borić je taman za malu sobu,
i složit ćemo ga u kutu na stolu.
Kitit ga treba, mama nam reće,
dok nad selom spušta se Badnje veće.
Jabuke tu su manje i veće,
orasi srebrnom folijom zamotani,
i bonboni šećerni, šareni, raznobojni.
Svi smo već spremni oko bora,
svatko na bor ukras staviti mora.
pod stolnjak slamu staviti treba,
da bude dogodine obilata berba.
Na slamu novčiće složit treba,
da godina bude bogata i sretna.
Pod stolom ispod bora
slame mnogo ima,na radost svima,
Tu ćemo mi djeca noćas spavati,
kao mali Isus u štalici.
I jutro nas budi,i gle sreće,
sve je bjelo i Božić je,
hrane raznovrsne ima za sve,
siromaštvo i glad tad ne postoje.
Saonice velike već su spremne
i čekaju da u njih neko sjedne,
a konji crni što ih vuku
zvončićima sitnim proizvode buku.
Na misu ljudi treba ići,
kroz snijeg i mećavu,
do crkve na vrijeme stići.
Kilometri do crkve nisu važni,
jer mi smo svi radosni i snažni.
Isus je taj što snagu nam daje
i njegov blagoslov cjelu godinu traje.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting