Sjećanja…

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pozovem ih nekad
Kad su noći crne
A mjesec bez snage
Da obasja svod

Pozovem ih tiho
Šapatom da se probude
Poput starog gosta
Što dugo izbiva

Pozovem ih da me vrate
U tren što zamrznuh
I sad opipavam led
Pod kostima ciča zima
I mraz….
A iz okvira sija sunce,
Ljeto je..
Njegovo lice
Što izvire iz mora
uz svoje pritisnem

I čekam da me pozove,
Čekam
I gledam u oči koje vide,
Gledam
Ali nema pogleda
Da uzvrati mome
Ostade u krivom vremenu
Pogrešnom svemiru

Polako sad topi se led
U rukama,
Istače kroz prste voda
Što nosi njegov lik
Nestaje kroz toplinu
Što isijava sa prozorskih okna
I vraća se
Polako
Tamo gdje pripada
U kalup oblikovan
Nekom davnom
Blijedom slikom

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting