Sjaj na dlanu

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Dok svijet grli crna koperna noći,

Stojim sama, drhtim u nemoći.

Znam da za dalje snage trebam smoći

Jer crni će dani jednom proći..

 

Zašto sam jedina u noći maglenoj?

Zašto sam cijeli život provela u idili staklenoj?

Svijet me mazio i pazio kao dijete,

Naučio da u srcu nosim ideale velike i snove svete,

A sada bombardirana razočaranjima koja prijete

I užasnuta stvarnošću što drži svoje uvjete,

Puštam vjetru da me s puta smete..

 

Spuštam glavu dolje u strahu od razočaranja,

Isfrustrirana zbog svih neispunjenih obećanja

Od kojih su mi ostale samo prazne riječi u gorka sjećanja,

Pitam se što mi sada znače sva saznanja

Kad se ovo dijete u meni i dalje na puke iluzije oslanja

Dok me neumoljiv strah od poraza u snovima proganja?

 

Radim baš sve kako bih se oslobodila ovog sivog ništavila,

Stare greške ispravila, svijet popravila,

Sebe vratila na ono što sam bila prije nego me stvarnost smlavila..

I u noći u kojoj sam kazaljke sata u pogrešnom smjeru savila,

U noći u kojoj sam srce ispred razuma stavila,

U zbunjenom se srcu iskra lažne nade pojavila..

 

Nosila sam je na dlanu kao da je od zlata

I danima se hranila iskrom lažne nade i snažnog inata,

Pa u labirintu života ponovo odabrala pogrešna vrata..

I sada dok pozorno pratim posljednje otkucaje sata,

Paranoja mi misli obuzima i njima oprezno barata.

 

A srce se želi izbaviti iz ovog vječnog iščekivanja

Nekog boljeg vremena, duša se želi osloboditi priželjkivanja

Apsolutne slobode, a um spasiti pretjeranog snivanja

Da ne zapnem u ponor između gubljenja i dobivanja…

Dosta mi je skrivanja..

Dosta mi je sjena iz prošlosti što tjeraju strah u kosti..

Zanijemila sam. Vrištim, a proziran mi glas.

Tražim izlaz iz ovog maglenog mraka, tražim spas..

 

I dok se sunce baca jutru u zagrljaj,

Pitam se bi li ovo mogao biti početak

Iako ja vidim samo kraj?

Lutala sam tolikim noćima kroz mrak,

A nikada na vlastitim dlanovima primjetila zagonetni sjaj..

Mjesecima sam čekala nekoga

Tko bi mi na svojim dlanovima donio smisao,

Nekoga tko bi sa mnom disao,

Grijehe iz prošlosti izbrisao,

Potpuno nove retke u životu zapisao..

Godinama sam čekala izbavljenje

Od ovog života bez smisla, čekala sam oslobođenje

Od ovog ružnog sna.. No i dalje ga nema.

I gledam ovo sunce kojem nitko ne pomaže sjati.

Sunce koje ni najveći mrak ne može ugasiti.

I pitam se – mogu li ja samu sebe,

Baš kao i sunce, od mraka spasiti?

 

 

2 thoughts on “Sjaj na dlanu

  1. Ti nosis svjetlost u dusi koja se odrazava
    u ovim lijepim stihovima.Stihovi koji otkrivaju dusu koja zivi,dusu koju zivot,
    sa svim onim sto sa sobom nosi,ipak nije uspio da zaledi i odnese u mrak.

    Pozdrav.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting